Cafe

Kako sam shvatila da me muči ljetna depresija?

Polovica je lipnja, ležim pored otvorenog prozora i scrollam već deseti put po naslovnici Facebooka izmjenjujući aplikacije svakih nekoliko minuta.

Vani je pakleno pa nemam volje ni za čim osim za valjanjem po hladnim plahtama i ispijanjem hladne Cedevite. Ispiti su gotovi, predavanja hvala Bogu više ne postoje a grad je krcat turistima.

Plaža mi je udaljena svega 20ak minuta, 20ak minuta previše za moje lijeno tijelo koje ne zna što bi sa sobom. Pravdam se, možda je PMS, možda je astrološki nepovoljan dan za moj znak i podznak. Čak i guglam postoji li neka opća pošast, summertime depression i slično. I stvarno nailazim na podatke koji upućuju na to da Sunce i visoke temperature zaista mogu uzrokovati ovakvo stanje.


Svi su sretni, preplanuli, nose šešire i sunčane naočale, ludo se zabavljaju na noćnim kupanjima, spavaju na plaži, imaju ljetne avanture, posjećuju festivale i putuju. Jednostavno je pod must da se ludo zabavljaš i imaš najzanimljivije priče i fotografije sa ljetovanja.

Jednostavno imaš osjećaj da propuštaš mnogo stvari, društvene mreže te bombardiraju sa slikama godišnjih odmora, osunčanim tijelima i egzotičnim destinacijama. Terase kafića su pune raspričanih ljudi, kako domaćih tako i turista. Svi žive za desetak dana godišnjeg odmora, svi te pitaju gdje ćeš na ljetovanje, kakvi su ti planovi za ljeto, hoćeš li raditi ili ćeš na odmor kod kuće.

Opsesija izmišljenom srećom

Svi su sretni, preplanuli, nose šešire i sunčane naočale, ludo se zabavljaju na noćnim kupanjima, spavaju na plaži, imaju ljetne avanture, posjećuju festivale i putuju. Jednostavno je pod must da se ludo zabavljaš i imaš najzanimljivije priče i fotografije sa ljetovanja. Za mene osobno, ljeto je vrijeme najveće demotivacije i nedostatka volje za životom. Imam konstantan osjećaj da nemam pojma što da radim sa životom, a čak i ne mogu napraviti puno jer je vani 30+ i nitko živ ne kruza po gradu u razdoblju od 10 ujutro do 10 navečer ako ne mora. Nemam volje za hranom što rezultira kroničnim umorom koji pak rezultira time da zijevam već u 10 navečer kad se grad tek puni.

Kako sam shvatila da me muči ljetna depresija?

Također, užasno me iscrpljuju odlasci u grad na piće jer imam osjećaj da to radim protiv svoje volje, čisto da se pojavim u gradu jer je špica i grad je pun veselih ljudi. Čitajući o ljetnoj depresiji imala sam mnogo upitnika iznad glave, baš zbog činjenice da je ljeto vrijeme za uživanje i sreću, sladolede, bazene i plaže.

Kako je moguće da je vrhunac moje volje otići staviti bocu vode na hlađenje u hladnjak i oprati voće?

Jednostavno, očekivanja drugih ljudi u stanju su dodatno zakomplicirati ovo samo po sebi već komplicirano stanje. Pozivi na roštiljanja, na večernje izlaske, na koncerte i sve ostale stvari na koje pristanem pa se ujutro probudim sa još većom grižnjom savjesti jer sam uživala, a ako se pita moj um, nisam trebala, trebala sam prvo biti produktivna.

Upravo zbog te konstantne bitke mene same i mog uma odlučila sam prihvatiti ovo, za mene novo stanje uma i naučiti se nositi sa osjećajem letargije koji me koči prilikom obavljanja raznoraznih stvari. Počevši od sitnica, pravljenja rasporeda za nadolazeći tjedan ili čitajući onu knjigu koja mi pola godine stoji na noćnom ormariću, iskoristit ću vrijeme u kojem nemam poriv za napuštanjem kreveta i stana. Ionako, i ljeto će proći kao što su i ostala godišnja doba pa nemam baš nekog izbora osim čekati i davati sve od sebe.

Isto tako, shvatila sam da se mnogo ljudi bori sa ljetnom depresijom i da nije sramotno priznati da se nalaziš u lošem razdoblju, bez obzira događa li se ono za vrijeme zime i tmurnog vremena ili pak za vrijeme ljeta, sunčajući se na plaži.

Komentari

Neki baner