Per aspera ad astra

Živcira li i vas taj glupi stav: „Želim sve, i želim to odmah“?

Foto: Stjepan Hranilović


Sve te osobe imaju barem jednu zajedničku stvar – osjećaju da im život duguje nešto. Život im je dužan ići na ruku, život im je dužan dati sve što žele, život im je dužan dati to odmah. A dok shvate da to tako ne ide – ŽIVOT NIJE FER.

Svako malo čujem kako se netko žali, kako nije zadovoljan svojim životom, kako mu je muka na poslu, kako su ga ljudi gazili, KAKO GA ŽIVOT NIJE MAZIO, kako je kod susjeda trava zelenija i sva ostala sranja koja ljudi vole izgovarat’ da bi krivicu prebacili sa sebe na druge, i na život koji ih ne mazi.

I ne trebaš takvog čovjeka ni pitati je li barem probao promijeniti nešto jer dobro znaš da nije. Eventualno promijeni čovjeka kojem se jada jer ako ovaj prijašnji ima imalo pameti, odavno ga je prestao slušati.

Ali on sanja, ima on snove, ima ideje, ali znaš, malo mu se ne da. Možda ih čak i proba realizirati, ali znaš, nije uspjelo s prve pa zašto bi se dalje trudio. Ipak njega život ne mazi i očito on tu ne može ništa. Tako je sudbina htjela. Sreća i uspjeh su samo za one koji su se rodili pod sretnom zvijezdom.

Imaš i one koji se osjećaju toliko uzvišeno da misle da je dovoljno zaželjeti nešto da bi se to ostvarilo. Misle da će se novac, uspjeh ili što već žele samo stvoriti ispred njih. Raditi? Je l’ to nešto za pojest’?

Ili oni koji ajmo reć nešto postignu, ali ispod svog blještavila ostanu mala površna govna pa onda očekuju da će ih svi obožavat’ i klanjati im se i ne znam što sve ne. E takvi ljudi su mi čak zabavni jer je smiješno gledati ih dok skuže da su ih ljudi prozreli i da ih ne šljive ni pola posto. Kakve su to drame, Bože me sačuvaj.

Ne znaš koji su gori. Ne samo za nas koji ih moramo slušati nego i za sebe. A dobro, za nas su gori jer će oni sami teško skužiti da im je razmišljanje nezdravo, a neće skužiti upravo zato što im je razmišljanje nezdravo. Pa onda ti budi normalan pokraj takvog.

Ali sve ove vrste osoba imaju barem jednu zajedničku stvar – osjećaju da im život duguje nešto. Život im je dužan ići na ruku, život im je dužan dati sve što žele, život im je dužan dati to odmah. A dok shvate da to tako ne ide – ŽIVOT NIJE FER.

Ali fer je, dušo, zaista jest. Nemaš pojma koliko je fer.

Razlika od osobe do osobe je samo u tome što se netko rodi u jednim uvjetima, a drugi u nekim desetim uvjetima. Netko se rodi s ovakvim vrlinama, a netko s onakvim. Ali svaki, i ozbiljno mislim svaki, čovjek ima neki svoj teret. Svaki životni put nosi neki svoj križ, ali i priliku.

Svatko ima loš dana, tjedan, mjesec, možda i godinu. Samo što neki radije rješavaju probleme umjesto da se jadaju pa ti izgleda kao da njih ništa ne muči. Neki radije krenu dalje sa životom i probaju opet umjesto da svakog dana iznova proživljavaju loš scenarij u glavi.

Živcira li i vas taj glupi stav: „Želim sve, i želim to odmah“?
Foto: Stjepan Hranilović

I zaista je sebično misliti da je samo tebi teško, i da su samo tebi svi nešto dužni. 

I zaista je naivno misliti da će ti se sve u životu posložiti bez da prstom makneš.

I zaista je očajno misliti da će te apsolutno svi podizati na pedestale samo zato što si to ti.

Jer tko si ti zapravo?

Čovjek od krvi i mesa kao i svi mi ostali smrtnici.

Mogao bi se tako početi i ponašati.

Malo za promjenu, ako želiš promjenu.

Komentari

Neki baner