Osvrt na društvo Popularno

Kako smo dragi ljudi uspjeli pasti tako nisko?

Majka koja nije imala 300 kuna za poklon učiteljici, umjesto razumijevanja dobila poniženje.

Život u Apsurdistanu! Ako je nekome teško treba ga još malo prignječiti, sačuvaj Bože da bi pružili ruku i možda pomogli?

Koliko ste se puta lecnuli kad ste čuli kolike iznose ljudi daju liječnicima, u kuvertu, ispod stola? Koliko puta ste sami svom liječniku odnijeli malo kavice i koju čokoladu, jer ste znali da će taj mali mito omekšati srce vašeg liječnika i on će vam dati uputnicu za pretragu koja vam je prijeko potrebna ili vam produžiti bolovanje za tri dana?

Koliko ste s druge strane kroz godine školovanja svog djeteta, dali novaca za darove koji su se kupovali učiteljima? I smatrate li i dalje da je to u redu?

Iskreno, nemam ništa protiv da razred na kraju godine skupi par kuna i svojoj učiteljici kupi buket cvijeća, ali skupocjeni pokloni, to mi nema smisla. Ne primaju li učitelji plaću za svoj rad? Zašto ih se još posebno treba nagrađivati?

Na stranu to što su potplaćeni jednako kao i liječnici, policajci i mnogi drugi javni službenici koji su društvu neophodni!

S druge strane, ne primaju li liječnici plaću za svoj rad? Zbog čega im se stalno mora nešto dodavati u džep da bi radili ono za što ne samo da su se školovali, već su dali i zakletvu, a to je da će poštovati ljudski život i zdravlje iznad svega?

Čini mi se da život poštuju jedino kad je u pitanju priziv savjesti? Za sve ostalo tu je keš, vrećice pune kave, bombonijera, skupocjenih pića, a možda i Mastercard?

Pitam se koliko bi nekima priziv savjesti bio bitan da im se s tisućama eura maše pred nosom, kako bi napravili pobačaj? I da li bi brzo promijenili mišljenje? Odgovor ne želim znati.

Život u Apsurdistanu

Jutros sam uz kavu, nakon svoje uobičajene rutine i meditacije, proletjela portalima koje pratim. Zanimalo me kako je Vlašić nakon sinoćnje ozljede koju je zaradio u utakmici s Engleskom. Željela sam malo vidjeti što pišu o vremenu a i zanimali su me novi komentari na Škorinu kandidaturu za predsjednika. (Ako nešto možemo priznati ovom našem malom, brdovitom Balkanu, to je činjenica da kod nas nikada nije dosadno.) A onda sam ugledala članak na Index.hr o mami koju su druge mame iz razreda njenog djeteta, tražile preko 300 kuna za poklon učiteljici. I ponizile je, jer nije mogla dati više od 200 kuna, pa sam se uhvatila za glavu!

Ljudi dragi, pa što se to s vama zbiva? Jesu li vam vrućine skroz ugrozile pamet?

U redu je da su te mame odlučile izdvojiti svoj novac i kupiti učiteljici poklon, kakav one smatraju prikladnim. Ako žele trošiti svoj novac, pa tko sam ja da im sudim? To što njeguju tradiciju iz doba socijalizma i misle da svojoj djeci mogu kupiti diplome, to je nešto drugo…

Ali napad na ženu koja nema takvu platežnu moć? Prozivanje, omalovažavanje, sprdanje s njom? Halo ekipa? Žena je mogla mirne duše reći – ‘Ne dam’ a ne odvajati od usta i dati 200 kuna jer želi doprinijeti. Ništa je na svijetu ne obvezuje da daje svoj teško zarađeni novac za kupovanje nekakvih poklona i prenemaganje.

Imam osjećaj da je previše ljudi danas izgubilo osnovnu kulturu i dodir s realnošću. Živi se na kredit i živi se za prestiž. Napada se i vrijeđa tko stigne i na svakom koraku, bez da se pet sekundi promisli o posljedicama svojih djela!

Ljudi se omalovažavaju zbog imovinskog stanja, izgleda, uspjeha, razine obrazovanja, ma naprosto svega, ali se svi redom ne libe kokodakati da su oni moderni, osviješteni i da žive u skladu s 21 stoljećem.

Ma žive da, dupetima ovdje, a mozgovima u pećini. – pomislim često.

Svatko svakog za sve proziva, svatko misli da ima pravo drugome govoriti kako će živjeti, kako će zarađivati i kako će trošiti svoj novac. Čak se i poslovni sporovi danas rješavaju preko javnih statusa gdje se nekoga pljuje ili proziva. Primjer tog “divnog ponašanja” i očitog trenda nekulture su i naši političari, koji takve gluposti objavljuju na svojim društvenim mrežama, da ostanem ponekad frapirana razinom idiotizma. Ali nikom ništa, jer kod nas na Balkanu – što gluplje to bolje!

Nerazumijevanje

Pa su tako i te mame, ohrabrene trendom glumatanja, odlučile kupiti valjda slona, kako bi se ulizale učiteljici i samoinicijativno odlučile da svaki roditelj treba dati 330 kuna. Ako je u razredu 20 đaka i svaki roditelj da po 330 kuna, to je fina mjesečna plaća!

Na stranu sad iznos, ne mogu vjerovati da u 21 stoljeću postoje ljudi koji ne shvaćaju da je nekome 330 kuna cijelo bogatstvo, jednako kao što je njima to iznos za kikiriki. I ne mogu vjerovati da misle, kako zbog svojih dobrih primanja imaju pravo nekoga gledati kao građana drugog reda.

Cijelom tom trendu idiotizma potpomažu i društvene mreže i mediji, koji plasiraju lažni sjaj influencerskog života kao nešto čemu treba težiti, jer inače kao nismo sretni.

Kako smo dragi ljudi uspjeli pasti tako nisko?

Otvoreno ću reći – Fuj.

Fuj za svakoga tko drugog čovjeka gleda kroz prizmu njegove zarade, fuj za svakoga tko misli da je bolji i vrijedi više samo zato što više zarađuje, fuj za svakoga tko misli da je mito nešto normalno i za svakoga tko nije sposoban pogledati prvo sebe!

Mi obični, mali, normalni ljudi živimo i radimo s veseljem, u želji da poplaćamo sve svoje obveze. Ja prva tako živim i veselim se što ću moći sljedećeg tjedna platiti sve svoje račune. Ne živim da bih glumila nešto što nisam, kupovala cipele za pokazivanje na špici i gledala s visoka nekoga tko ne fura markiranu robu i subotom ne pije kavicu na Cvjetnom.

Želim više i bolje. Želim dan kad ću biti slobodna od nekih utega i obaveza oko vrata, kao što mnogo ljudi želi. Jer im krediti i dugovi ne daju disati, ali ne na način da postanem snob koji kupuje slona učiteljici na kraju godine, samo da bi pokazao da može kupiti slona i da bi popljuvao i obezvrijedio one koji to ne mogu.

Ljudi se u ovoj zemlji krvavo narade za svaku svoju kunu!

I kad im država uzme što treba i što ne treba, kad ih oguli do kože i naplati im i disanje, tko je onda još tamo i neka dokona baba da govori koliko će se para dati učiteljici? Tko? Netko tko ne živi očito na ovoj planeti i netko kome treba debela doza realnosti! Ako bude možda neka od tih pametnih mama ovo čitala, imam samo jednu poruku za njih – Sramite se!

No bojim se da baš kao i naši političari i svi ostali uhljebi ovog društva, srama odavno nemaju.

Komentari

Neki baner