Osobni razvoj

Smoći hrabrosti i odlučiti se za pomoć i konačno doći do prave osobe ili ikakve osobe

U Bosni i Hercegovini, ali i šire, u regiji, mnogi ljudi, neovisno o broju godina, boluju od raznih psihičkih oboljenja, poremećaja ili „samo“ stanja. Mnoge probleme koje imamo u društvu dolaze od nezadovoljstva pojedinaca što se odražava na cjelokupnu sliku društva.

Nikada nisam imala nekih psihičkih problema, a prećutno su me učili da trebam biti velika, ne sikirati se i preboljeti svaki problem jer „nije vrijedno sikiracije“. Bez razgovora, bez „drame“, jednostavno pređi preko toga. No, zdrava ličnost ne prelazi preko stvari već o tome razgovara i izvlači pouku i gradi sebe u bolju ličnost. Prva stvar koja nam nedostaje kako u odgoju na polju porodice, tako i u društvu.

Drugi problem je tradicionalni odgoj, podjela rodnih uloga i onoga što ide uz to. Zatim su tu pojmovi grijeha, sramote i stida. I u konačnici osoba dolazi u fazu psihičkog ili fizičkog loma. Jer ako psihički vidno ne oboli, ispolji se to u vidu oboljenja štitnjače i tome slično.

A onda naravno postoji ta stigma u društvu: priznati da osoba ima psihičkih problema, a zatim smoći hrabrosti i potražiti stručnu pomoć.

U domovima zdravlja su za „regularna“ oboljenja čekanja do dva sata da dođete na red da vas internista pregleda i uputi dalje. Jednom sam upitala svoju doktoricu koja je psiholog, da li mogu doći na pregled (i razgovor), na što mi je rekla da postoji procedura od toga da dođem u dom zdravlja, čekam da dođem na red, nakon što dođem, kažem šta me muči, zatim se piše uputnica za neuropsihijatra, pa se čeka na kliničkom centru da me dotični neuropsihijatar primi, nakon čega izvode testove da vide da li sam uopšte podobna da idem kod psihologa. Helem, do kada bi i ako bi došla do termina s psihologom, do tada mogu i samoubistvo izvršiti.

Odlučim se stoga za privatnu varijantu.

Istražim tržište i nađem nekoliko privatnih ordinacija koje nude različite usluge, od neuropsihijatara do psihoterapeuta, psihijatara i psihologa. Najprije se nećkam koga i kada i kako nazvati i šta reći. Odlučim se za jednu ordinaciju koja ima dobre kritike, a i blizu mi je.

Zovem 10 puta, niko se ne javlja, cijeli dan. Odlučim se za drugu ordinaciju koju takođe hvale, zovem takođe nekoliko puta niko se ne javlja. Zovem treću ordinaciju, nude čak 3 broja telefona na stranici, okrenem dva, konstantno su zauzeta. Na treći se niko ne javlja. Ali uporna sam ja. Ako sam smogla hrabrosti da krenem na psihijatrijsko liječenje, izguraću ja to do kraja.

Napokon mi se javi recepcionerka na jedan od ona dva inače stalno zauzeta broja i kaže da imaju neuropsihijatra koji ponekad dođe i da je najbolje da njega privatno nazovem na njegov mobitel i dogovorim termin. Reko hoće li danas dolaziti. Onako drsko i kroz žurbu mi odgovori da ne zna, da zovem doktora na mobitel. Uredu, hvala.

Okrenem broj sljedeće, vrlo poznate privatne psihijatrijske ordinacije.

Nađem čak dva broja, jedan fiksni i jedan mobilni. Zovem jedan, pa drugi i sve tako naizmjenično s nadom da će se bar neko javiti. Niko se konstantno ne javlja.  

Utom prođe dan i radno vrijeme. Ja ostah sa svojim problemima, brigama i tempiranim unutrašnjim bombama.

Smoći hrabrosti i odlučiti se za pomoć i konačno doći do prave osobe ili ikakve osobe

Možda bi neko rekao da nisam dovoljno pokušavala, da sam trebala krenuti u proceduru preko javnog zdravstva, možda sam trebala dati više dana da ljudi postanu dostupni. Ali, psihički problemi su jednako hitni i prioritetni kao i fizički, kao i prelom koljena, gripa i slično. Čak nekad i ozbiljniji. Nekad kad jedan život, a ne jedan organ, može trajno stradati.

Ali koga briga za to na brdovitom Balkanu, u jednoj zaostaloj tradicionalnoj Bosni, gdje je važnije u kojoj si se godini života udao/oženio, koliko djece imaš i koliko često ideš u bogomolju, kolika ti je plata i „đe si i kud si“. Ni na nebu ni na zemlji za njih ne postoji, oni to ne razumiju, jer postoji zemlja na kojoj su sada i nebo na koje idu, i do kojeg su vrlo blizu ovakvi poput mene koji ni za svoje novce ne mogu naći trenutačnu i adekvatnu pomoć i liječenje.

Piše: D. W.

Komentari

Neki baner