Popularno Tridesete

Stvorene smo za vođenje ljubavi, ne za besmisleno je**nje

Jeste li se zapitale koliko puta smo same sebi uskratile užitak? Koliko puta smo same sebi negirale zadovoljstvo, glumeći da smo svršile, glumeći da nam je ugodno, glumeći da nam godi nešto što nas zapravo boli, sve kako ne bismo povrijedile tog frajera nasuprot nas? Onog koji bi trebao biti dovoljno snažan da na svojim ramenima za nas prenese planinu, ali bi ga moglo slomiti obično priznanje da nismo uživale?

I onda šutimo, borimo se s tim nezadovoljstvom, igramo se same u kupaonici, ispod tuša, kupujemo igračke koje skrivamo duboko u tajnim pretincima, u kutku ormara ispod tone starih kutija s cipelama. Sve kako bi pobjegle od činjenice da nam u krevetu jednostavno nije lijepo. I da smo gladne intime i strasti, a site odurnog seksa u kojem se osjećamo kao stvari, jer pristajemo isprobavati tisuće poza koje njemu pričinjavaju gušt i znatiželju, dok mi gutamo bol u sebi. Onu emotivnu i onu fizičku. A često se trudimo dahtati i stenjati i govoriti ono glupo “mmmm” samo kako bi ga uvjerile da uživamo.


Nije li vrijeme da prestanemo govoriti kako imamo problema s intimnošću? Jer intima je nešto prelijepo, iskonsko i povezuje ljubav i strast. Mi imamo problema sa svim onim što nije intima. Bombardirane smo slikama i videozapisima, riječima i reklamama, a osobito pornografijom koja tvrdi da je intimna kada penis uđe u vaginu. Je li? Zaista? To je to?

On ga stavi, malo radi kukovima, unutra van, unutra van, svrši, možda i mi svršimo jer trenje radi svoje. I to je to. Intima my ass.

Naša nježnost, senzualnost i seksualnost potisnute su u stranu. Objektivizirane smo i pretvorene u lutke koje moraju dobro izgledati, oblačiti na sebe određenu krpu kako bi ga napalile, a sve ono što ustvari jesmo, prinuđene smo pogurnuti u stranu. Jer to je lažno. Ne postoji? Nije stvarno. U stvarnosti je intima sex, obično prosto je**anje i stvaranje potomstva. Ništa više od toga.

Stvorene smo za vođenje ljubavi, ne za besmisleno je**nje

Ali u stvarnosti intima počinje od nas. Od naše srži, naših emocija i fantazija. One su duboko u nama, posve potisnute, jer se ne uklapaju u modernu sliku intimnog odnosa između dvoje ljudi. Zbog toga potiskujemo želju da nešto isprobamo, da vrisnemo, da zahtijevamo da nam se ugodi. Prešutimo vlastitu iskonsku potrebu da nas se zadovolji do te mjere da ne možemo ni disati.

Pitam se koliko će se žena zgražati kad bude čitalo ovaj tekst? Koliko njih će me javno prozvati i reći – ‘O čemu ti to pišeš? Tako se ne izražava fina dama.’ Dok će u sebi, potajno odobravati, prepoznati se u svakoj rečenici, pitati se kada su zadnji put zaista osjetile užitak. Ne samo orgazam, već užitak?

Koliko žena ima koje ubijaju svoju srž samo kako bi glumile kako su intimne? Koje žrtvuju sebe kako bi očuvale brak, misleći da se brak održava redovnim širenjem nogu i glumljenjem orgazma? Koliko žena ima koje nikada nisu svršile? Koje seks doživljavaju kao svoju dužnost i ništa više? Koliko ih živi tako da ne živi uopće?


Mi cijelo vrijeme govorimo kako imamo problema s intimnošću. Nemamo, mi imamo problema s prostim j**anjem i svojom nesposobnošću da kažemo – ‘Ne’ svemu što nam ne prija.

Možda je stvar i u tome što si odbijamo priznati da nismo sretne u povremenim odnosima i usputnom neobaveznom seksu. A možda i u tome što toliko pokušavamo biti moderne i emancipirane, da smo pritom prihvatile sve ono što nam drugi ljudi serviraju kao dobro i poželjno, jer oni kao uživaju u tome. Moderno je imati povremene ljubavnike, prijatelje s povlasticama i isprobavati svaku glupu seksualnu novotariju koja ispliva na tržište.

Moderno je biti stroj a ne čovjek, satkan od emocija koliko i od tijela.

A u tom procesu nestaje srž intime. Srž žene.

Ja sam si priznala da nisam stvorena za neobavezni seks i besmisleno je**anje. Neću potiskivati svoje želje i svoju srž. Neću glumiti, neću se prilagođavati samo tvojim željama. Ja nisam lutka. Ja sam ljudsko biće. Želim biti intimna s tobom kojeg zavolim, na svim razinama. Okusom, poljupcem, dodirom, ali i samo jednim dahom. Želim da gorimo dok smo posve odjeveni i da nas prevlada želja da se u trenu razodjenemo. Želim da dijelimo sve svoje želje, jer tako možemo iskusiti istinski užitak. Neću pristati na ništa što mi nanosi bol, jer ne želim da ti pristaješ na nešto što ti ne godi. Ne želim da postanemo samo strojevi koji se praše, a pri tom ni malo ne uživaju.

Stvorena sam da je**no osjećam! Da vidim, okusim, čujem i dodirnem, i volim svakom stanicom svoga bića. Stvorena sam da ti se cijela predam i da se igram s tom vatrom koja plamti u meni. Stvorena sam da vrisnem, pustim suzu, ali i da budem posve tiha, sve u jednom dahu. Stvorena sam za spoj duša. Stvorena sam za vođenje ljubavi.

Stvorena sam za predigru – predigru koja počinje u siječnju i završava u prosincu. – rekla je jedna spisateljica koja me inspirirala na ovaj tekst.

Stvorene smo za vođenje ljubavi, ne za besmisleno je**nje


Intima nije samo seks, ali to može biti, ako postavimo sve prave temelje.

Intima može biti i pogled i dodir i strast, jednako kao i zagrljaj i šutnja u dvoje. Ona je ogledalo zdrave ljubavi a njen nedostatak slika odnosa u kojem možeš biti žrtva tuđe manipulacije i sebičnosti, ako se ne voliš dovoljno da to zaustaviš.

Nema ništa pogrešno u tome da kažeš kako ne želiš isprobati svaku glupu pozu i ispunjavati svaki hir, ali ima apsolutno pogrešno sve u življenju tako da ubiješ sebe na taj način i potisneš se u neki zapećak.

Intima počinje s tobom, ne s onim s kim dijeliš krevet.

Komentari

Neki baner