Per aspera ad astra Popularno

Zašto je seks još uvijek tabu tema i zašto si lažemo da nije?

Foto: Stjepan Hranilović / www.hranilovic.com

Pozdrav ekipa,

Prošla je puna godina otkad se čitamo. Sutra će biti 365 dana od moje prve kolumne, a kao da je jučer bilo. Bila je to godina u kojoj sam se uglavnom tražila i brusila. Istraživala sam sebe i ponekad se pitala zašto uopće pišem, a onda bih s vremena na vrijeme dobila poruku u kojoj je pisalo da nisam ni svjesna koliko moje riječi mogu značiti i pomoći i svaka je sumnja nestala.

Ponekad sam se i pitala zašto vam se pojedina kolumna baš toliko sviđa, a ponekad mi nije bilo jasno zašto vam se poneka ne sviđa koliko i meni. Ponekad bih kolumnu napisala u pola sata, a ponekad danima ne bih pronašla inspiraciju, ali nema veze, biti izgubljen i ne imati inspiracije je također dio života.

Isto kao i seks. Najnormalniji dio života, a uvijek sa sobom povlači neku neugodu i osudu. Ponekad je priznati da si seksualno biće jednako teško kao i reći da si izgubljen te da nisi uvijek u najboljoj formi, jer znaš, osude, i ranjivost. Naglasak na ranjivost. Opravdana, nažalost.

Ali prije nego prijeđem na stvar, pitala sam nekoliko ljudi da li smatraju da je seks još uvijek tabu tema, i malo je reć’ da sam dobila zanimljive odgovore. Jedan od njih je bio da ljudi vole glumiti otvorene osobe i govoriti da nije, ali da zapravo jest tabu tema i da ljudi uopće nisu toliko otvoreni koliko govore da jesu – s čime se slažem. Drugi odgovor je bio da seks više nije tabu tema, ali, uvijek postoji ali, o seksu se priča samo s prijateljima i s nikim drugim jer znaš, privatnost. Iako je ovaj drugi odgovor toliko kontradiktoran da boli – razumijem ga.

Jer to što možemo pričati o seksu s prijateljima, to ne znači da seks nije tabu tema nego da si jednostavno opušten s prijateljima i jer znaš, ili se barem nadaš, da te neće osuđivati. A upravo to što ne možeš s bilo kim pričati o seksu, upravo to znači da je još uvijek tabu tema.

I naravno da ne možeš s bilo kim pričati o seksu jer će te minimalno svaki drugi čovjek osuditi i iskoristiti to protiv tebe.

Toliko koliko opcija imaš u krevetu, toliko je i širok spektar ljudi i njihove seksualnosti, ali i osuđivanja svega što se ne uklapa u njihovu percepciju. Pa tako imaš i onu sve rjeđu skupinu ljudi koji zapravo vode ljubav, oni koji jednostavno čekaju onu pravu osobu. Ali kao što sam i rekla, takvih je sve manje iako svaka druga žena voli reć’ za sebe da je upravo takva, a svi znamo da riječi mnogo puta nemaju veze s djelima.

Da se razumijemo, jedina loša stvar u prethodnoj rečenici je laganje, ali opet razumijem zašto se laže jer znaš, osude. Zapravo, i nije toliko loše dok ti sude ovi sveti. Lošije je dok i ti sama uživaš u seksu i ne vodiš nužno ljubav, ali se praviš sveticom i osuđuješ one koji rade isto što i ti, ali se ne boje priznati da to rade. Pa ako se već praviš sveticom i lažeš o svojoj seksualnosti, nemoj onda barem osuđivati ove hrabrije od sebe. Bože, koliko je ovo kompleksno, skoro kao i ljudski kompleksi.

Ali pustimo za sad svetice i „svetice“, što je sa ženama koje često mijenjaju partnere, kojima se desi one night stand i koje se ne boje društvenih normi? Jesu li one manje vrijedne? I koliko se razlikuju od muškaraca koji rade sve to? Kroz oči suprotnog spola će se vjerojatno na oba gledati površno, ali hajmo pogledati stvar kroz oči istog spola. Kad muškarac ima mnogo žena, drugi muškarac će mu vjerojatno zapljeskati i biti ponosan na njega, a kad žena ima mnogo muškaraca u svom životopisu, druga žena će se vjerojatno zgroziti nad njom, pogotovo ako je „svetica“.  

Vjerojatno će tu istu informaciju i proširiti svima koje zna da je ima s kime osuđivati, a i sad barem ima razlog da se umjesto svojim, bavi tuđim životom. Beznačajni seks ne mora čak ni biti obrazac u nečijem životu, dovoljno je da samo jednom skreneš s puta „svetice“ i da te društvo obilježi kao bludnicu.

Nedavno sam čak doživjela da se žena rastavila i pronašla si čovjeka za seks, i naravno da su odmah počele priče i pitanja kako ona to može, ali zaista ne razumijem što je točno trebala – čekati princa na bijelom konju? Otići u časne? Ako s bivšim nije išlo, naravno da je krenula dalje, i neka je.

Ako nekome to nije u redu, nek’ to jednostavno ne radi. Nema potrebe za projiciranjem vlastitih frustracija na druge.

Muškarci se isto susreću s predrasudama, ali drugog ekstrema. Kod njih je „problem“ ako nisu bili s dovoljno žena, to ih navodno čini papučarima. To se može čak i na žene primijeniti jer ako žena nije dugo imala seksualnog partnera iz nekog xy razloga i ako je ne-daj-Bože živčana, to odmah znači da joj fali ona stvar. Vidite li? Apsolutno ništa nije u redu. Nije u redu ni premalo, a ni previše seksa.

Zašto je seks još uvijek tabu tema i zašto si lažemo da nije?

I upravo zato ljudi ne žele pričati o seksu s nikim osim s osobama pored kojih su opuštene. I upravo zato je seks još uvijek tabu tema.

Zato što se osuđuje apsolutno sve, i pomalo je tužno to što smo u 2019. zapeli s mentalitetom iz prošlog stoljeća.

Seks je najnormalnija stvar, k vragu, ne bismo ni postojali da ne postoji. I umjesto da okrećemo i glavom i očima, mogli bismo prihvatiti seksualnost kao dio sebe, a i drugih, te dati pravo i sebi i drugima da se nose s njom kako se god žele.

Na svakom je da sa svojim tijelom radi što god želi, a sve dok mi sami nismo savršeni i bezgrešni – nemamo apsolutno nikakvo pravo da osuđujemo.

Neka ostane na tome. Znam da se nisam dotakla ni vrha ledenog brijega, ali mislim da ne mogu cijeli pojam seksualnosti pokriti u jednoj kolumni pa neka ovo bude samo predigra. Nastavit’ ćemo neki drugi put, a do onda uživajte – u čemu god želite, s kim god želite i kako god želite.

Komentari

Neki baner