Čitajmo zajedno

Catherine Burns: Gošće

Foto: Instagram

“Možeš li pobjeći od tame skrivene duboko u tebi?”

Pitanje na naslovnici romana Gošće jako dobro sažima cijelu priču koja se nalazi unutra. Koliko poznajemo sami sebe? Jesmo li zaista uvjereni da neke stvari ne bismo učinili?

Marion i John su brat i sestra koji žive od obiteljskog naslijeđa u ogromnoj kući, ne druže se s nikime, povučeni su i otuđeni.

John je umirovljeni nastavnik, osoba koju ne biste htjeli previše imati u blizini jer nikad ne znate kako će reagirati i što ga može razjariti. Marion je asocijalna, introvertna i povučena žena koja je cijeli svoj život brinula o osobama iz svoje obitelji.

Catherine Burns: Gošće

Nikad si ništa nije priuštila, u potpunosti je bez prijatelja i njen život jednostavno samo prolazi, bez radosti, uzbuđenja, ali i tuge. Bez osjećaja. Ili su samo potisnuti negdje, ali nikada nisu imali mogućnosti izaći. Marion je ona koju mi zapravo ne poznajemo. John je otvoreno neugodan i nimalo simpatičan lik. Ali Marion ne progovara, ona skriva sve u sebi, jer nikada nije mogla dokazati da je i ona vrijedna pažnje. Roditeljima nije bila važna, prijateljice su je ismijavale zbog njenog izgleda. Jedino ju je John ponekad znao malo nježnije pogledati ili joj se obratiti kao osobi koja zaslužuje tuđe poštovanje. Ali ni to se nije često događalo.

Na samom je početku romana čitatelj upoznat sa situacijom u Marioninu domu.

Autorica nas suptilno zaintrigira i ne daje nam ni sekunde da se opustimo. Lukavo se poigrava našim umom, prebacujući se iz sadašnjosti u prošlost u kojoj upoznajemo Marioninu obitelj i počinjemo shvaćati zašto su stvari ovakve kakvima ih opisuje.

“Ali što ako su Judith ili gospodin Weinberg doista čuli krik? Što ako netko pozove policiju pa policajci dođu u kuću usred noći?”

Iako okarakteriziran kao psihološki triler, rekla bih da je ovo jedna ozbiljna psihološka drama u kojoj su prikazani obični ljudi koji ne žive običnim životom. Žena, srednjovječna, neugledna djevica, koja nikada nije ni pomislila da bi mogla nešto učiniti za sebe. Poljuljanog samopouzdanja, izgubljena u sanjarenjima i željama za koje zna da se teško mogu ostvariti. S druge strane, tu je njen dvije godine stariji brat, osoba poremećenog uma, koja također živi u svom svijetu koji je stvorio kako bi si olakšao suočavanje sa stvarnošću.

Nažalost, sve to ima opasne posljedice, ali pitanje je za koga.

Svako toliko naiđemo na riječ gošće i, iako se nadamo da se ne radi o onome o čemu mislimo da se radi, malo pomalo kockice se počinju slagati i počinjemo uviđati da je istina grozna, možda i gora nego što smo pretpostavljali. U jednom trenutku pojavi se i nada, ona svjetla točka vjere u drugu osobu, mogućnost dokaza da nisu baš svi toliko poremećeni. I dobijemo kraj koji nam poljulja tu vjeru. Dobijemo završetak kojem se sigurno nismo nadali. Mogli smo ga predosjetiti, ali jednostavno smo ga odbijali sve dok se stvarno nije i dogodio.

Na samom njegovu kraju ostajemo zaista zabezeknuti, ni sami ne znamo je li sve to skupa uopće moguće i ne vjerujemo do kuda ljudska zloba doseže. Osobno, ovdje ne mogu opravdati nijedan čin, iako je sve dobro prikazano i objašnjeno i možda bi netko rekao: “Pogledaj što mu/joj je život učinio, nije ni čudo da je takav/takva.” Ima svakakvih umova, ali ovo je previše.

“Ti si ona vrsta zla koja dolazi ni iz čega, iz zanemarivanja i osamljenosti. Ti si poput plijesni koja raste u mračnim vlažnim mjestima, crna prljavština koja se skuplja u kutovima, kobna infekcija koja počne mrvicom prljavštine na neopranoj rani.”

Catherine Burns: Gošće / Znanje 2018

Izvor: Books, Movies, Music


Čitaj još… Libby Page: Bazen


Komentari

Neki baner