Moja poduzetnička priča Popularno

Anica Čarapić – ljubav prema životu, fotografiji i radu

Živjeti, raditi i stvarati u Hrvatskoj je izazov, svakoga dana iznova. Zbog toga sam kao netko tko se trudi razumjeti male poduzetnike, odlučila pomoći. Kako?

Iskreno, ni sama nisam znala u početku, ali onda mi je prije nekoliko dana došla instinktivna ideja da bih mogla nekoliko poduzetnika ispromovirati na portalu for free. Isprva bio je to samo mali status na Fejsu, na koji se isprva nitko nije javio, a onda je krenulo… javilo se toliko poduzetnika s toliko genijalnih priča o životu, radu, stvaranju i borbi, da sam odlučila cijeli mjesec objavljivati njihove priče.

I nisam znala s kime i kako početi, a onda mi se javila Anica…

Započela je svoju poruku u veselom ali pomalo stidljivom tonu, skromno, samozatajno, govoreći mi da će razumjeti ako ju ne odaberem za prezentaciju, jer je velika navala. Nije navikla kaže da se za poduzetnike išta radi, već da im se na svakom kutku nešto oduzima.

Anica je fotografkinja, ne po struci već po ljubavi, a njen fokus je zadnjih godina na fotografiranju novorođenčadi.

O svom poslu govori onako kako majka govori o svom djetetu, s toliko topline i entuzijazma da bi je svatko mogao slušati satima…

“Moja priča je priča o ljubavi prema fotografiji. Točnije o fotografiranju malih tek rođenih beba. Iako nisam po struci fotograf sama sam uz razne tečajeve i puno prakse i vježbe naučila (a i još uvijek učim) fotografirati, editirati i na kraju i uživati u svom radu i trudu.

Fotografiranje beba ili Newborn photography je vrlo zahtjevno. Zahtjeva ne samo fotografsko znanje i vještinu nego i dobru komunikaciju s roditeljima te nekakav osjećaj za tek rođene bebe. Nerijetko cijelo fotkanje bebe traje i do 5 sati zbog potreba koje beba ima za hranjenjem, kakanjem, piškenjem i sl. U cijeloj toj priči najmanje fotkam, a najviše nunam, hranim i umirujem dijete. Imam dosta rekvizita od kanti, do krevetića i hrpu deka, umjetnog cvijeća i raznih igračaka koje slažem s bebom da to izgleda fenomenalno i neobično. To zna biti naporno ali trud se na kraju ipak isplati kad se dobiju prekrasne slikice tj. trajna uspomena.”

Ali to je samo dio priče, Anica je veliki zaljubljenik u ručni rad i šivanje, tako svojim vrijednim rukama izrađuje platnene torbe i ruksake, te platnene higijenske uloške. Na taj način daje svoj doprinos zaštiti okoliša i iskazuje jasan stav – možemo bez plastike!

Za svoj temeljni posao u Čarapici s veseljem kaže kako ne treba reklamu jer posla ima preko glave i sretna je, ali meni se učinilo itekako važnim spomenuti njenu svestranost i entuzijazam.

U poduzetničke vode je kaže, djetinje veselo krenula 2012-e i dosta se tražila i vrludala i borila za svoje mjesto pod suncem.

“Vodila sam se idejom da mogu ostvariti sve što zamislim te od ideje do gotovog proizvoda izvesti predmete koji će biti vizualno jedinstveni unikati, a opet korisni.U početku je bilo puno vrludanja i traženja, no zahvaljujući velikoj potpori obitelji i mojoj strasti prema šivanju, danas mogu reći da sam u svojoj ideji uspjela.”

Anica govori o tome kako se boji da se ipak neke stvari kod nas nikada neće promijeniti, a to nisu porezi. Govori mi o načinu na koji ljudi percipiraju rad i ne cijene kad im pružiš ruku i kako taj naš mentalitet ubija volju ponekad da se borimo, ne samo u poslu već u svakoj sferi života.

“Ljudi kukaju da im je teško a kad im stvarno želiš pomoći onda dobiješ to što dobiješ… sve samo ne zahvalu. Često sam htjela pomoći, pofotkati besplatno, ne samo bebicu, ljude već i druge stvari, ali ljudi ne da to ne cijene već te počnu tretirati kao smeće, kao da im ti koji im zapravo želiš pomoći, nešto duguješ, kao da si kriv za njihove probleme. Ljudi bi mnogo toga besplatno a ne znaju reći obično hvala. Ne odgovore na upit, nemaju onu osnovnu ljudsku kulturu. Mislim da je to glavni problem kod nas – mentalitet.

Slušajući je, nisam se mogla ne složiti, vrteći po glavi nemali broj iskustava kad sam i sama naišla na isti svjetonazor. I čini mi se da je svatko od nas doživio isto, zbog toga su uspješne poslovne priče kod nas rijetke, jer ljudi zaziru od uspješnih i radišnih pojedinaca, gledajući na njih kao na nekoga tko se rodio pod sretnom zvijezdom, a ne nekog tko je svojim radom, ulaganjem i trudom stvorio posao od kojeg živi i koji mu pričinja ne samo dobit već i zadovoljstvo.

Anica je skromna, samozatajna žena, koja mnogo radi i ništa joj nije teško. Osoba koja ne vjeruje u Balkansku parolu življenja na kredit, već u plod rada svojim rukama.

“U posao ulažem svoj vlastiti novac. Nisam dobila ni tražila nikakvu poticajnu mjeru ili kredit. Koliko imam toliko trošim. I nikad ali nikad nisam u minusu. Nemam čak ni odobreni minus u banci. 😊 😊 😊 Na što sam jako ponosna.”

Smatram da iz ovog stava prema životu, radu, novcu i samom sebi, svatko od nas može itekako mnogo naučiti. Jednako kao što je vrijeme da novinske stupce i članke na portalima prestanu puniti oni koji stalno govore samo o problemima i negativi, koji nikada ništa ne rade, ne grade, ne stvaraju, ne oplemenjuju i ne mijenjaju. Vrijeme je da prostor damo ljudima koji rade, koji ne žive na naš teret, već stvaraju, pune proračun i stvaraju trajnu vrijednost. O njima trebamo čitati i od njih trebamo učiti.

Anici zahvaljujem što mi je ispričala o svom poslu, svojoj ljubavi prema fotorafiji i svom pogledu na svijet, ljude i rad i želim joj još mnogo, mnogo plodonosnih godina rada!


Više o Anici i svim njenim uspješnim brendovima možete saznati i na njenim Facebook stranicama: Anika Photography i Newborn Love by Anika te službenoj stranici: Anika Photoraphy


Komentari

Neki baner