Osobni razvoj

Samopouzdanje ili potreba da napokon napravimo nešto za sebe?

Godinama nešto radim na sebi, tečajevi, tretmani, knjige, seminari. Uvijek nešto radim, čeprkam, istražujem, popravljam se, ispravljam, uviđam i tako više od pola života. U zadnjih nekoliko mjeseci sam uvidjela da se stalno ispravljam, opravdavam i u jednom trenutku sam se ozbiljno počela pitati za koga to radim?

Da se odmah razumijemo, ja sam apsolutno za to da cijeli život učimo i istražujemo, da ne bi bilo zabune.

Sada mogu nastaviti dalje.

Da, za koga? Prvi odgovor mi je bio, pa da bi bila bolji terapeut, da budem bolja ja. Kako sam sve dublje uranjala u to pitanje, shvatila sam da sam puno toga učinila radi drugih, ne za druge, nego radi drugih. Da bi im se svidjela, da bi oni mislili da sam dobra, pametna, sposobna… Iz tog razloga sam sve odgađala i čekala zadnji rok, taj pritisak ocjene me je proganjao cijeli život i uopće ga nisam bila svjesna. Stalno sam uzimala vrijeme i popravljala ono što sam napravila, pitala druge da mi kažu mišljenje.

I postalo mi je jasno zašto me bole kritike i zločesti komentari i kao melem na ranu čekam potvrdu od drugih, nezgodno, zar ne?

Teško je živjeti u tuđim okvirima, jer zapravo tada nikada nismo dovoljno dobri. Sabrala sam sve te svoje strahove i od uspjeha i neuspjeha, od kritike i osude drugih i odvažila sam se na prvi korak. Počela sam pisati nakon jako dugo vremena i dala otkaz na poslu na kojem sam radila skoro 5 godina, a koji zapravo nije nikada bio za mene, iako sam tisućama ljudi pomogla.

Donijela sam odluke, počela sam slušati sebe, ja ipak znam što je najbolje za mene, tako i vi. Donesite svoje odluke, znam da nisu lake ali dokle god živite u komentarima drugih, oni su vaši gazde, njima polažete račune i gubite sebe.

Nekada ste bili hrabriji? I danas možete biti, ja sam iz tog razloga podijelila ovo s vama. Želim da vas potakne da napravite one promjene koje vas već dugo “žuljaju”, taman to bila dosadna susjeda kojoj ćete reći ne. Korak po korak, svaki korak je nova pobjeda!

S ljubavlju, Adela

Izvor: Adela Franceković

Komentari

Neki baner