Cafe

Doživotno se školujte

Uvijek sam podozrivo gledala, dok sam bila mlada, kad su mi govorili intelektualci da škola ne završava kad završiš fakultet, nego se cijelog života treba obrazovati. Odgojeni smo da s 14 godina odlučimo što ćemo u životu biti, nakon toga odabiremo što ćemo studirati a jao si ga nama ako pogriješimo u odabiru. Kao da su greške neispravljive.

Davno prije pročitala sam članak da u Europi, na zapadu, ljudi tijekom života nekoliko puta promijene profesiju. Pitala sam se, kako je to moguće? Što s tim ljudima nije u redu? Zašto bi itko mijenjao profesiju, kad smo mi tako lijepo odgojem naučili da nađeš posao i onda onako, zdravo socijalistički i seljački : „šuti, trpi, dobro je…“ I tako do penzije.


Srećom, okružila sam se pozitivnim ljudima koji su me usmjeravali u pravom smjeru, za razliku od onih koji su me „dobronamjerno“ vukli nazad u kaljužu, kao da je moj život gotov i ništa više nema smisla.

Osobno, uvijek sam bila beskrajno radoznala. Ništa me nije interesiralo više od nekoliko godina. Pa čak i nekoliko mjeseci… Krivili su me da nisam dovoljno ustrajna, da nemam radne navike… Cijeli život osjećala sam se krivom jer nisam ustrajala u nečemu što me interesiralo kad sam imala 18 godina. Taj osjećaj krivnje pratio me dugo i žestoko. U međuvremenu sam se udala, rodila djecu, okušala se u privatnom poduzetništvu… Žrvanj života mljeo me samo tako, ne ostavljajući vremena da se opet posvetim sama sebi. A onda je slijedio gubitak braka, financijske sigurnosti, i kretanje od nule.

Sjećam se, prijateljica i rođakinja mi je govorila: „ulaži u samu sebe“. Boreći se s demonima i teškim preživljavanjem sebe i malene djece u podstanarskom stanu, dozvolila sam da me gazi svatko tko si je za to dao pravo. „Ulaži u samu sebe“ i „cijeni samu sebe“ činilo se kao nedostižan san, dok sam kalkulirala s minimalcem od prvog do prvog i s poslom na kojem je mobing bio umjesto „dobro jutro“.

Kad više nisam mogla izdržati, dala sam otkaz.

A tad je u moj život ušla Kristina, profesionalac i veliki uzor. Tek kasnije ću shvatiti da je ustvari bila uzor koji svatko može poželjeti. Beskrajno inteligentna, a opet posve dobra osoba koja je iz mene izvlačila najbolje što sam u tom trenutku mogla pružiti, onako rastrojena i na dnu dna. Naučila me poštenju i radišnosti. Naučila me da je bitno dati sve od sebe, a opet je ostala čovjek. Naučila me kako se u životu ništa ne dobiva preko noći, i ono najbitnije, potvrdila je da smo ono koliko ulažemo u sebe. Otvorila mi je oči. Stekla sam toliko željenu sigurnost u samu sebe, gledajući nju kao primjer. Vratila mi je vjeru u poštenje i pravednost. I shvatila sam da, kao i njoj, samo nebo može biti moja granica.

Nakon toga život me odveo na zapad. Opet sam se našla na dnu, radeći posao da prehranim kćer i sebe. I zapad je bio učitelj, ali svjetske klase. Koliko god su se stvari činile pre običnima, brzo sam napredovala. Shvatila sam onu maksimu: „ulaži u samog sebe“. Pa sam tako, financijski rasterećena jer sam puno radila i odlično zarađivala, shvatila da moj život počiva na nečemu boljem, da mogu početi živjeti od onog što me interesira. Počela sam pisati, otvorila sam vlastiti biznis, i to sve uz puno radno vrijeme na poslu.

Završila sam college u rekordnom roku i s najboljim ocjenama.  Odjednom sam počela raditi jako puno stvari u slobodno vrijeme. Sve je sjelo na svoje mjesto. Konačno sam shvatila da ulaganjem u samu sebe svakim danom sve više zarađujem i sve više napredujem. College mi je donio znanje da otvorim privatni biznis. Privatan biznis donio mi je još više novaca uz stalan posao.

A onda sam se počela pitati, što ćemo s viškom novaca i vremena? Hoćemo li sav taj novac potrošiti na skupe cipele i dizajnerske torbice, ili ćemo nastaviti ulagati dalje, u najvrjedniju stvar koju posjedujem, a to je moj mozak? Odlučila sam se uložiti u vlastiti mozak.

Biznis am odlučila ostaviti sinu, gurati još uvijek stalan posao, a ulagati dalje u znanje. Oduvijek sam bila kreativna i zato je Art terapija bila logičan izbor da spojim svoje dvije najveće ljubavi: umjetničko izražavanje i psihologiju. I tako sam upisala treći fakultet u redu. Još ga nisam ni završila do kraja, već mi se otvaraju mnoge mogućnosti.

Ja sam ono što se u modernom svijetu zove multijober.

Teško je. Radim i školujem se na sve strane. Radim toliko stvari istovremeno, a opet nije mi žao. Pitajte se koliko vremena trošite na besmislene stvari, stvari koje ne donose profit, radost ili korist. Pustite te stvari. Moj savjet je da se stalno krećete unaprijed. Postoji mnogo edukacija u kojima se možete pronaći. Nemojte kupiti najskuplje cipele, uložite taj novac u znanje. Bio to strani jezik, edukacija, novo znanje bilo koje vrste, višestruko je isplativo. Spojite ljubav i korist, educirajte se stalno. Cijeli život ako treba. Ako vas sadašnji posao ne veseli, promijenite ga tako da ćete steći novo zvanje. Ako smatrate da ste zapeli jer nemate dovoljno obrazovanja, upišite taj fakultet koji vam nedostaje.  Svaka škola, svaki certifikat, svaki tečaj, može vam donijeti nešto bolje u život. Ne samo novac, nego osjećaj svrhovitosti, onaj krasan feeling da idete naprijed a ne unazad.

Doživotno se školujte

Ulažući u znanje, ulažete u bogatstvo, ne samo materijalno nego i vlastito. Ulažući u same sebe, postajete bogatiji za svako novo iskustvo i znanje. Nikad ne znate u kojem smjeru će vaš život krenuti i u koje vrijeme. Ono smo što nosimo u glavi i sebi samima. Naša vrijednost ne ogleda se u odjeći koju nosimo nego u znanju kojim raspolažemo.


I zato „ulaži u samu sebe“ dobiva novo značenje. Znanje je nešto što vam nitko ne može ukrasti, oteti ili zanijekati. Ono uvijek ostaje vaše najveće bogatstvo, strast i imovina. Zato, sljedeći put kad sate provodite na društvenim mrežama ili Netflix, pitajte se kako možete korisnije utrošiti to vrijeme. Umjesto da potrošite novac na nove skupe cipele, upišite tečaj.

I znajte, svako znanje se na kraju debelo isplati, ako je čovjek dovoljno ambiciozan i uporan. Ne živimo više u doba kad je socijalizam učio sve nas da je jedan posao u životu dovoljan. Živimo u doba slobode i mogućnosti, ne zaboravite to. Sretno!

Komentari

Neki baner