Priče

Večera

Priča nije pogodna za čitatelje mlađe od 18

Život mu je bio isprazan. Ne potpuno. Možda ne i uopće, no on ga je tako percipirao. Istina, možda nije živio po nekim općim standardima zajednice, ali imao je i više no dovoljno za lagodan i miran život.

Prije pet godina uštedio je dovoljno novca i kupio malenu kućicu od osamdeset kvadrata. Tri ju je godine popravljao i prepravljao i naposljetku je bila jedna od rijetkih stvari s kojom je istinski bio zadovoljan. Posebno zbog okoliša i intime koju mu je pružala. Tek je s istočne strane posjed dijelio sa susjedom Marom. Bila je to starica koja nije odviše marila za svijet oko sebe. I baš je zbog toga bila savršen susjed. U posljednjih pet godina nikada nije primijetio zastore da se miču na njezinim prozorima kad bi ga posjetio jedan od mnogobrojnih gostiju.

Imao je i dvije tuste mačke. Bile su to vjerne prijateljice. Jedino je Mima povremeno zadavala probleme jer se voljela skitati mjestom i često bi se kući vratila sa mikrosporozom. Posjet veterinaru bio je sastavan dio njihovih života. A veterinara je čak i volio. Poštovao kao čovjeka.

Ipak, negdje između idilične kuće, ne tako profinjena posla muške prostitutke i svojih blesavih mačaka, Poe je osjećao prazninu. Ali svaka se praznina kad tak popuni. Tako i njegova.

Zbilo se to prve večeri kolovoza kad je sjedio na trijemu i hladio se preklopljenim novinama. Paraliziran sparinom, jedino što je mogao bilo je pijuckati vodu s ledom i promatrati tanjur pun tjestenine koju neće pojesti. No tad mu za oko zapne naslov na novinama koje su predstavljale lepezu. ZLOUPOTREBA KRIPTOVALUTA. Znatiželja se probije i otjera omamljenost dovoljno da ga ponuka upaliti mobitel. Čuo je za kriptovalute, ali nije imao pojma što je to. Ne zaista.

Proveo je cijelu večer proučavajući poveznice. Čitao je i čitao. Surfao do kasno u noć. Te prve večeri kolovoza Poe je saznao što je to Dark web. No ono još bitinije za njegovu priču-saznao je kako popuniti životnu prazninu koja ga je izjedala. Te je večeri odlučio dati si mjesec dana prostora za odluku. Iako je ona pala istoga trena kad je ugledao priliku za ono što je cijeloga života sanjao. Ali odluke su bitne i treba im vremena.

Početkom rujna, njegova odluka je još uvijek bila jednaka kao i mjesec dana ranije. Kontaktirao ga je iste večeri. Dopisivali su se do kasno u noć, a razgovor ga je ispunio nekom vrstom olakšanja. Zvao se Dante. Bili su isto godište, voljeli istu hranu. Pa, gotovo istu. Čak su i prošlog ljeta boravili u istome ljetovalištu. Poe je volio njegovu jednostavnost. I upravo je ta jednostavnost zapečatila odluku da napokon ispuni svoju najdublju želju. Dogovorili su večeru sljedeće subote i dogovorili su se tek oko predjela. Dante je poželio da ga Poe iznenadi ostatkom.

Ta sljedeća subota stigla je prije no što je Poe mislio. Cijeloga tjedna nije primao klijente. Ne jer mu je postalo svejedno, već zbog činjenice da nije mogao postići erekciju. A mnogi njegovi klijenti upravo su to tražili. Umjesto zarade, on je laštio pribor za jelo, brisao prašinu i očistio frižider.

Vrijeme je do subote prolazilo sporo. Ali tako to biva. U danima iščekivanja vrijeme kao da se sledi. Ali naposljetku je subota stigla, a Poe je cijeloga dana hodao kućom i premještao sitne predmete, misleći kako nikada nisu ni bili na pravome mjestu. Sat vremena prije Danteova dolaska stavio je vodu da kipi, te u lonac ubacio grincek, glavicu luka i nekoliko zrna papra. Ni jedna večera ne može proći bez dobre domaće juhe.

Dok je temeljac kipio na štednjaku, on je napunio kadu toplom vodom i dodao dva decilitra maslinovog ulja kako bi mu koža bila mekša. Depilirao je svaki milimetar tijela, pa čak i obrve. Kad je izašao iz kade, prvi puta nije brisao vodu, već je pričekao da ju koža upije i utrljao ostatke ulja.

Dogovorili su se da se neće dotjerati. Ni našminkati, niti koristiti parfeme. Poe se promatrao u ogledalu, tek ogrnut u svileni crni ogrtač i divio glatkoći. Kao da je promatrao vlastito rođenje.

U točno osam sati uvečer, prve subote mjeseca rujna, zvonce na vratima Poeove kuće oglasilo se jasnije no ikada. Potrčao je stepenicama ni ne pomišljajući kako bi se mogao spotaknuti. Poput razigrana dječaka, kakav je nekad bio, Poe se zaustavi pred vratima i tek iz navike proviri kroz špijunku prije no što ih je otvorio.

Dante je imao nepravilne zube. I nos mu je naginjao na lijevu stranu, kao da je bio slomljen previše puta. na glavi je imao tek nekoliko milimetara ravno odrezane kose, a pomalo napuhnuta trbušina odavala je godine nemara za vlastito tijelo. Ali Poe nije mario za to. Rukovali su se rije no što ga je pozvao da uđe i dopratio do blagovaone gdje ih je čekao savršeno serviran stol.

Zajedno su pojeli po tanjur juhe, jer bez juhe nema dobre večere. Između predjela i glavnog jela su pričali o djetinjstvu koje nije bilo blagonaklono s nijedne strane. A tada se Poe zahvalio Danteu. Iskreno. Najiskrenije u životu.

Večera

Glavno jelo trebalo se tek pripremiti. Praznina ispuniti. Snovi ostvariti.

Poe nije bio siguran kako će nastaviti, ni hoće li Dante ostati do deserta. Svejedno, zajedno su ušli u kuhinju gdje je Dante najprije pregledao noževe i pitao ga za lonce i tavice. Poe se pak osjećao posebnim jer je napokon pronašao nekoga tko će mu kuhati. Tako će ga kuhati.

Naposljetku je legao na pod. Posred najlona koji je nekad koristio kao pokrivač plastenika. Prekrižio je ruke na prsima i zamolio Dantea da ne brza. Bio mu je zahvalan.

Najprije mu je odstranio penis i testise. Da nije bilo agonije i nesnosne boli, Poe bi primijetio da ih je odstranio kirurškom preciznošću. Promatrao je kako mu vlastito međunožje krvari i osluškivao miješanje zvuka vlastita teškog disanja i zvuk prženja kože na tavici prepunoj masti. Njegovo nečisto krčkalo se pored glavica češnjaka i jedne grančice ružmarina.

Na njegovu žalost, uhvatila ga je nesvjestica i od toga trena se više nije sjećao. Ničega. Ni odstranjivanja udova. Rezanja mišića stražnjice, koji su postali savršeno pravilne šnicle. Nije više bilo života. Ni misli. ni praznine. Nije bilo ničega kad je Dante pospremio njegove raskomadane ostatke u očišćeni frižider.

Dante je pak sjeo za stol i završio večeru. Večeru sa Poeom. Od Poea. Na momente se smijuljio ironiji koju nije proživljavao prvi puta. Žvakao je Poeovo meso i hrskavu kožu. Nauljenu i natopljenu baš u pravome trenutku. On, kanibal, gladan tuđih tijela. I Poe, muška kurva, zarobljena u svijetu koji ih nije shvaćao. Ali oni su se razumjeli. Ovdje i sada. Samoubojica i gladna lutalica. Na večeri prepunoj romantike i ispunjenih želja. Na večeri koja popunjava praznine, te posljednje subote vreloga rujna.

Komentari

Neki baner