Per aspera ad astra

Očekivati ili ne očekivati, u teoriji je jasno

Foto: Stjepan Hranilović / hranilovic.com

Pozdrav ljudi. Očekivanja su sranje. I apsolutno uvijek se desi ono što najmanje očekuješ.

Dok očekuješ da će nešto biti ekstra super odlično brutalno dobro, tek tada nije. Dok očekuješ da će nešto biti grozno, najgroznije ikad, ispadne najbolje ikad. Dok ne očekuješ ništa, dogodi se sve, a dok očekuješ sve živo i neživo, ne dogodi se ništa.

Pa je l’ to normalno, ljudi moji?!

I kako da prestanemo očekivati? Mislim da smo isprogramirani tako da zamislimo neku situaciju unaprijed, to nam je jednostavno u krvi. Nekakva očekivanja jednostavno moraš imat’, pogotovo kad nešto planiraš.

Otišla sam prošlog vikenda na Exit u Novi Sad, i neću sad previše pisat’ o samom festivalu jer mislim da se ne mora govoriti da je čaroban i da je to nešto što svatko mora doživjeti, ali ću se nadovezati na očekivanja.

Ideš na festival, imaš hrpu očekivanja i planova oko svega, na primjer za nastupe i izvođače. Reći ću vam samo da su me oni za koje sam mislila da će biti najbolji, najviše razočarali, a oni nastupi na koje nisam ni planirala otići, ispali su najbolje iskustvo ikad.

Fascinantno.

Očekivanja su opet ispala sranje.

Očekivanja su sranje i kad ideš u šoping. Naravno da sam morala obaviti šoping prije odlaska na festival. Nema veze što mi odjeća više ni ne stane u ormar, jednostavno ti treba nešto novo. I opet ja nadobudna pregledavam dan prije web shopove od trgovina u koje sam planirala otići, i naravno da sam već unaprijed isplanirala sve outfite i što ću si točno kupiti. I naravno da to ili nisam pronašla u stvarnom dućanu ili je na meni izgledalo kao vreća krumpira. I naravno da sam na kraju kupila nešto što sam najmanje očekivala.

Uopće ne znam zašto maltretiram samu sebe s očekivanjima, ali mislim da nisam jedina.

Svi nešto očekujemo, samo što neki to ne vole priznat’.

Očekivati ili ne očekivati u teoriji je jasno
Foto: Stjepan Hranilović / hranilovic.com

Ima i ona situacija kad si fasciniran nekom osobom pa je upoznaš i sva očekivanja ti padnu u vodu, zajedno s tom osobom. Zapravo ne, ona padne u očima, ne padne u vodu. A možda i padne, tko zna.

Ja sam se uspjela zaletjet’ u drvo jer sam bila previše pospana i iscrpljena nakon Exita te uopće nisam gledala kud hodam. Vidite, to zaista nisam očekivala, a dogodilo se. Gledajte kud hodate, koliko god da ste pospani, jer nikad ne znate koje drvo će vas dočekati.

Ali dobro, barem sam uljepšala dan ljudima koji su me vidjeli, a kažu da smo sretniji ako usrećujemo druge.

Evo malo prije sam dobila i poruku od najbolje prijateljice iz osnovne da odemo na cugu kroz sad već pola sata jer je napokon doma. To također nisam očekivala pošto se već godinu dana ne možemo uskladiti za kavu, a evo, pojavila se sad iz vedrog neba, dok sam najmanje očekivala. I neka se pojavila.

Pojavit’ će se uskoro i na mojim vratima pa je vrijeme da se oprostimo za danas; čeka me još malo hedonizma i uopće se ne osjećam krivo zbog toga. Treba uživat’ u život, i to u onim najmanjim sitnica poput pića s prijateljicom koju nisi vidjela godinu dana. To nas čini sretnima.

A sretniji smo i dok apsolutno ništa ne očekujemo, pa ako je netko skužio neku caku pomoću koje se prestanu imat’ očekivanja, molim da mi se javi i otkrije mi tajnu.

Hvala unaprijed. 

Komentari

Neki baner