Cafe Popularno

Čast mi je biti tvoja majka, dječače!

Rekli su mi da neću nikad ostati trudna. Prevario si ih! Rekli su, da ću teško održati trudnoću do kraja. Prevarila sam ih i ja. Ti si rastao u meni. A ja sam šetala s bocom tokolize prikačenom u venu, po bolničkom hodniku i mislila: „Ne znate vi! On je fighter!“

Kad si se rodio (iako  ranije), rekli su da si medicinsko čudo. Nisu imali pojma! Nisi ti medicinsko čudo. Ti si moje čudo! Naše! Moje i tatino!

Čim sam te prvi put uzela u naručje, znala sam! Isplatilo se! Znala sam da se svaka injekcija protiv bolova u tih 8 mjeseci, svaka suza, svaka neprospavana noć, svako ubrzano lupanje srca uzrokovano tokolizom, sva ona grozna bolnička hrana, soba bez klime na 45  stupnjeva, neudoban krevet, kupaona koju sam djelila s drugih 30 žena, težak porođaj koji se zakomplicirao i završio carskim, u zadnji tren… sve se isplatilo.

Druga djeca u sobi su stalno plakala. Ti si bio toliko tih, da sam se neprestano nadvijala nad tebe, samo da vidim kako dišeš. Nisi se promijenio! Kad je nekakva gužva i buka, makneš se. Ne voliš naguravanja i tuče. Kažu, dečki to rade. Trebao bi i ti! Ne odgovaram. Radiš ti stvari koje „dečki rade“; igraš Fortnite i FIFU 19. Treniraš nogomet i voliš to beskrajno mnogo. Razigrano si dijete. Igraš lovice, skrivača, skačeš u more na glavu, bombu, talijanku, salto… plivao si s 5 g, dok su se tvoji vršnjaci još brčkali u plićaku. Ti si i više od toga.  Čitaš, gledaš filmove i učiš.

Učio si dok sam te uplakanog ostavljala u vrtiću. A nisi znao da sam i ja uplakana sjedila dolje u autu. Podsjećala sam samu sebe da te ostavljam u dobrim rukama tete Jasne, Ive i Karoline, prije nego bih li se konačno odvezla na posao.  I bilo bi mi lakše. Znala sam da će te one utješiti kad zatreba. I da će te učiti! Da postaneš samostalniji, da pereš ruke, da razlikuješ slova od brojeva, da crtaš.

Učiš i sada.

Dok si u školi i daleko od mene otkrivaš neke nove svjetove. Kradeš tuđa znanja i stvaraš nova prijateljstva. Učiš kako postati još bolji ti! Učiš što voliš i u čemu si dobar. Ali i što nisi ti i što nije za tebe.

Učimo te i mi! Tvoj tata i ja. Učili smo te da puziš i da hodaš. Da pričaš i da čitaš. Da se igraš. Učimo te da kad voliš, voliš ludo. Da ne mrziš i da se makneš od onih koji ti ne čine dobro! Da ne vrednuješ ljude po rasi, spolu, etničkoj pripadnosti ili vjeri. Da dijeliš s drugima. Da ih poštuješ, pomogneš, ali i da tražiš pomoć kad ne budeš mogao sam! Da slušaš glazbu glasno! Da pozdraviš i zahvališ. I da budeš zahvalan.

Učiš i ti mene. Ili me podsjetiš na nešto što sam zaboravila. Svaki dan. Kako su nekad najjednostavnije stvari ujedno i najlogičnije rješenje.  Kako biti uporan. Kako se trebaš truditi, ako nešto jako želiš. Kako da pjevam iz sveg glasa. Kako desni bek i desno krilo nisu ista stvar. Kako je super raditi stoj u moru. I kako se osjećati bolje kad si tužan ili bolestan.

Sretna sam kad vidim da si dobar brat, sin, unuk i prijatelj. Da si empatičan i voliš pomoći. Da obožavaš poklanjati i uzbuđen si dok drugi otvaraju tvoje poklone. Da ćeš mi ponuditi novac iz svoje kasice, ako misliš da je poklon koji sam kupila tvojim prijateljima ili tebi, preskup. Da ti je krivo, ako pogriješiš i naljutiš nas. Da se trudiš da to ne ponoviš! Da ti nije teško reći: „Oprosti!“ i „Žao mi je!“ .  Da mi dođeš onako iz čista mira, rukama zgrabiš lice, privučeš sebi i kažeš „Volim te mami!“. Zagrliš čvrsto i nastaviš gdje si već krenuo! Da kad dobiješ slatkiš, uvijek, ali uvijek zoveš i rođaka Leona. Da nikad u trgovini nećeš tražiti i čokoladu i čips. „Jer je jedna stvar dovoljna.“ Da ćeš i za tu jednu stvar pitati: „Smijem li?“

Čast mi je biti tvoja majka, dječače!

Za 3 dana, proslavit ćeš svoj veliki 9.rođendan.

Želim ti da se sjetiš svojih dječjih rođendana, kad odrasteš. Da znaš koliko sam ih planirala i trudila se da budu jedinstveni i drukčiji. Kako sam ti svake godine, radila tematske zabave! Crtala danima ekipu iz Timmy Time, Munjevitog Jurića, Ben Ten-a… da je cijela kuća bila poput iscrtane igraonice. Da se sjetiš torte na Real koju sam radila do 4. ujutro. Ruku izlijepljenih fondant-om. Da ja nikada neću zaboraviti tog malog zelenookog  dječaka, koji oduševljeno i s ponosom, uzvanicima pokazuje sav mamin trud! I da mi zbog toga ništa nije bilo teško. Jer  sam bila njegov heroj!

Želim ti da izrasteš u sretnog čovjeka, zadovoljnog svojim životnim izborima. Da voliš nekoga cijelim svojim srcem i da taj netko, jednako toliko voli tebe. Želim ti da uvijek budeš tako pozitivan i nasmijan. Da se ne mijenjaš! A vjerujem da ćeš, onda kad se budeš mijenjao, to činiti na bolje!

Želim i da zapamtiš koliko sam ja, zbog tebe, postala bolja osoba nego li sam bila! I da znaš koliko si me učinio sretnijom!

Čast mi je biti tvoja majka, dječače!

Komentari

Neki baner