Popularno Tridesete

Zašto je toliko žena koje znamo i ti i ja, toliko prokletno nesretno u ljubavi?

Toliko puta sam čula taj pojam “da mi ne znamo što ljubav je a što nije”. Čak se i jedna popularna self help knjiga tako zove, a njena autorica ovih dana doživljava treći ljubavni brodolom. Nisam jedna od onih koji joj se rugaju, niti onih koji je zagovaraju. Smatram samo da se bavimo krivim pitanjima.

Toliko ljudi pojam zdrave ljubavi prema sebi, naziva “New Age” bullshitom!

Možda si i ti među njima, možda ćeš i mene zato što sam solo, vidjeti kao onu koja je nesretna, kao onu koja se samozavarava ili onu koja jednostavno “nema sreće”.

No prije toga ću te zamoliti da duboko udahneš i ne dobiješ me potrebu upucati, kad ti kažem – i ljubav i sreća su izbor.

Još si tu? Okej, onda si spremna za ono što slijedi. Za najveće istine koje postoje vezano uz ljubav…

Mi biramo biti nesretne

Iz tog razloga biraš tipove koje biraš i veze koje konzumiraš s njima. Promotri obrazac tipova s kojima si do sad bila. Svi oni, ma koliko da su se na prvu možda razlikovali fizički, makar bili iz različitih gradova, sredina i radili posve drugačije poslove, svi oni su imali onu jednu crtu zbog koje su te i privukli – to je ona karika na koju se uvijek spotakneš.

Ako je to bio “stil bad boya”, ti si ona koja ima potrebu popravljati stvari za koje samo misli da su pokidane.

Imaš feler u sebi, za koji misliš da ćeš popraviti ako popraviš njega, svog zločestog momka. No otvoreno ću ti reći – nećeš. Taj feler ima ime i zove se – ljubav prema sebi. Tj zapravo izostanak iste.

Ni svjesne nismo koliko toga upijemo od svoje okoline do pete godine starosti. To su mnoga uvjerenja i obrasci koji nam se usade jako duboko u podsvijest, a došli su iz izravnog promatranja odnosa naših roditelja ili njegovog izostanka.

Ljubav i razumijevanje ili svađe i lupanje vratima, a osobito rastave roditelja, usade u nas duboko pojmove, po kojima skrojimo svoj vlastiti doživljaj ljubavi.

Mi počnemo vjerovati da zaslužujemo samo onaj odnos kojem smo svjedočile kao klinke

Ako su mama i tata bili uzor ljubavi i bračnog sklada, onda tome težimo i ne pristajemo na manje. Ako nisu, onda tu počnu egzistirati ideje unutar našeg uma da je ljubav čak i ono što razum nalaže da ljubav nikako nije.

Zbog toga svjedočimo tolikom broju žena koje trpe muževe nasilnike, koje skrivaju masnice, koje trpe i psihičko nasilje, koje zažmire na činjenicu da ih partner vara. Sve to dolazi iz glupog uvjerenja duboko u njihovim umovima da bolje ne samo da ne zaslužuju, već da boljega ni nema!

Iluzija o princu iz bajke

S druge strane, toliko žena ima taj program u glavi, po kojem misli da će sresti “onog pravog” baš na isti način kako se to desilo Pepeljugi, Trnoružici, Snjeguljici… a to je da će se pojaviti on, kao princ na bijelom konju i poljupcem joj s usana ali i iz života, izbrisati sve njene nevolje i jade.

Percipiramo te naše momke kao nekakve bajkovite junake koji imaju moć riještiti sve. No zapravo je stvarnost takva, da smo za svoju sreću i dobrobit odgovorne same.

I ne može nijedan odnos u koji uđemo, s očekivanjem da netko drugi brine našu brigu i bude odgovoran za našu sreću, dugoročno opstati i biti sretan.

Ljubav počinje kad zavoliš sebe

Svaka je uspješna i sretna veza, okrunjena još sretnijim brakom počela iz ljubavi koju gajimo prema sebi i odnosa sa sobom koji razvijamo kroz život.

Svi moji odnosi u kojima sam bila, propali su jer u njima ja nisam voljela sebe, već sam očekivala da taj neki On, voli sve moje vrline i mane i popravi sve što je u meni iskidano.

A onda sam stala na loptu i shvatila da tako nikada neću imati dobru vezu, da će se svaka srušiti kao kula od pijeska i da ću zauvijek ostati sama.

Taj strah od samoće, mi je zapravo prvi otvorio oči, jer sam se po prvi put u životu zapitala – Čega se ja to zapravo bojim?

I odakle dolazi taj strah?

Dolazio je iz ideje moga uma, koji je negdje putem pokupio uvjerenje, da žena koja je sama ne valja, da ima neki feler i da su samo one žene koje su udane i koje su rodile – dobre žene. Taj strah nabili su mi u podsvijest svi oni oko mene koji su nesvjesno živjeli svoj život po starim utabanim pravilima: Rođenje, škola, prvi posao, drugi posao, brak, hipoteka, kuća, klinci, smrt.

Taj strah u sebi je nosila skoro svaka moja prijateljica koja je imala ideju da se mora udati do 25-e, jer inače je kao žena podbacila.

Nisu nas naučili da volimo sebe i budemo same sebi dovoljne, kako bismo bile dovoljno mudre pronaći partnera koji dijeli iste životne vrijednosti i moralne postavke, pa da s njim stvorimo svoje gnijezdo. Ne, učili su nas da nam je mjesto u kuhinji, da nam je mjesto iza njegovih leđa i da se u “braku na svašta zažmiri”.

Zašto je toliko žena koje znamo i ti i ja, toliko prokletno nesretno u ljubavi?

I dok su nam govorili da izbjegavamo loše momke – odgojem su nas gurali baš takvima u ruke!

Nisu nas učili da budemo neovisne, da mislimo svojom glavom, da istražujemo, dovodimo u pitanje i pomičemo vlastite granice. Nisu nam rekli – evo ti kutija kondoma, zaštiti se i probaj. Rekli su – budi nevina i čedna, dobro se udaj i rodi djecu. Nisu nikad objasnili što to znači dobro se udati, jer ni sami nisu znali o čemu pričaju!

Život ne da mora, nego apsolutno jest, mnogo više od onih uloga koje nam naša okolina natovari na vrat i koje onda prihvatimo kao svoje jedine uloge. I ne znamo se odvojiti od njih. Zato mislimo da vrijedimo samo kao nečija žena i nečija majka, stavljajući potpuno sebe u drugi plan. Poistovjećujemo se s ulogom do te mjere, da nije važno što nas muž bije na mrtvo ime, važno je da ga imamo!

Ja sam odlučila da nisam spremna tako živjeti i da će moje uloge biti samo one koje ja odlučim prihvatiti – kao one koje su dobre za mene!

Biti prije svega žena, umjetnica, kreativka, pisac i poduzetnik, vizionar, istraživač… biti ona koja pomiče vlastite granice dok ponosno nosi titulu Amazonke! Biti ona koja voli sebe na zdrav način, onako da shvaća da ju ne definira ni bivanje u vezi ni život bez nje.

Biti ona koja se dobro zabavlja, koja uživa živjeti život u svojoj koži i iz svoje perspektive. Koja shvaća da život jest igra, a ne zadatak.

To je i tvoj zadatak – tvoj jedini zadatak! Da pronađeš sebe i svoju sreću pa da si dopustiš da se iz nje izrodi ta savršena žena koja ti već jesi u svojoj srži i koja je sposobna ostvariti najljepše odnose na svakom životnom području i znati prepoznati što to ljubav je, a što definitivno nije. I da pri tom nikome za to ne polaže račune!

Komentari

Neki baner