Čitajmo zajedno

Milena Agus: Tupa bol

Ponekad nam treba nešto kratko i poučno, bez posebne radnje i napetih događaja. Ponekad nam je dosta 115 stranica da nas potresu i natjeraju na razmišljanje. Roman Tupa bol progovara o ženama i njihovoj sudbini, načinu na koji su se morale prilagođavati i boriti za sebe. Pitak je, zanimljiv, na trenutke humorističan, ali prvenstveno životan, ozbiljan i toliko zarazan da ga ne možete prestati čitati.

“U svakoj obitelji postoji netko tko plaća danak kako bi se poštovala ravnoteža između reda i nereda i da svijet ne bi stao.”

Autorica nas vodi u daleku 1943., na talijanski otok Sardiniju i njen glavni grad Cagliari. Upoznajemo njenu baku i polako se stapamo s njenom životnom pričom. Ona je usidjelica, tridesetogodišnja čudakinja koja još uvijek živi s roditeljima.

Nije joj suđena ljubav, unatoč mnogim proscima.

Nakon što američke bombe prestanu padati na grad, otac je prisiljava na udaju za prvog muškarca koji je zaprosi, starijeg udovca koji ne gaji nikakve osjećaje prema njoj. Spavaju okrenuti leđima, a odnos među njima je poput onoga između dvoje kolega koji se svako toliko sretnu na hodnicima tvrtke u kojoj rade. Kad joj dosade njegovi posjeti javnoj kući, ona mu ponudi istu takvu uslugu kod kuće te više puta ostane trudna, ali uvijek neuspješno.

“… upitala je djeda voli li je sad kad ju je bolje upoznao, ne zato što je ono najvažnije bolje se upoznati, za Boga miloga, ali eto, voli li je sad kad je s njom proveo toliko vremena i više nema potreba zalaziti u javnu kuću.”

Nakon jednog od brojnih pobačaja, suprug je šalje u toplice gdje upoznaje ljubav svog života, ratnog veterena uz kojeg napokon nauči što znači voljeti i biti voljen. Ali ta ljubav nema budućnosti. Ona se vraća kući i devet mjeseci nakon rađa sina. Iako joj se jedan životni san ostvario, i dalje tuguje za svojim veteranom te ga godinama kasnije odluči pronaći.

Volim romane koji me odvedu u prošlost, onu koja se zaista i dogodila.

Milena Agus: Tupa bol

Volim svjedočiti nekim drugim mjestima i likovima te kroz njihove priče upoznati novu kulturu. Sardinija je daleki talijanski otok, s vlastitim prepoznatiljivim dijalektom, onim kojeg su Talijani s kopna smatrali manje vrijednim, a ljude seljacima i neukim radnicima.

U ovoj kratkoj priči 2.svjetski rat je samo u pozadini. Život je ono što je važno. Odnosi u obitelji, veze između supružnika te, ponovno, način na koji se žena mora snalaziti u svijetu, njoj toliko bliskom, ali ponekad vrlo neprijateljskom. Svugdje smo okruženi predrasudama, okolina priča i ogovara, svatko smatra da zna najbolje.

Ljudi se žele prikazati onakvima kakvi nisu jer im je najvažnije što njihovi najbliži misle o njima. Ako si malo drukčiji, ako si svoj, onda si neobičan i lud. Mnoge se stvari nisu promijenile. Nije važno jesmo li u Hrvatskoj, na Sardiniji ili u Parizu. Vrijeme se mijenja, modernizira, ali mentalitet većinom ostaje isti.

Ova knjiga govori i o važnosti prave ljubavi, o njenoj snazi, ali i ranjivosti.

Nije uvijek svima suđeno da zauvijek ostanu s voljenom osobom. I zato treba iskoristiti date trenutke. Treba živjeti u ovome sada i napraviti od svakog dana ono najbolje, ono čega ćemo se sjećati i na što ćemo biti ponosni.

“Ali vratimo se vašoj pripovijetci. Nemojte prestati zamišljati. Niste ludi. Da više nikada niste povjerovali onima koji vam govore nešto tako nepravedno i zločesto. Pišite.”

Izvor: Books, Movies, Music

Milena Agus: Tupa bol / Profil 2019

Komentari

Neki baner