Cafe

Život između klikova

Sjećam se, kako mi je išlo na živce kad bi mi, ne tako davno, „starci” započeli rečenicu: „U naše vrijeme…!” Okrenula bih očima i nastavila po svom. Negdje usput sam, pičeći tako po svom, prešla iz onih koji su okretali očima, u one zbog kojih okreću očima. Trudim se ne izgovoriti tu prokletu rečenicu, ali…

Gledam ih sve, onako „omađijane“ filtriranim izlascima i instant odgovorima. Gledam  ih naviknute na odmah i sada. Gledam i žao mi je!

Što nikad neće otkriti onaj osjećaj iščekivanja crtića nedjeljom u 7:15. Kad se zaletiš ispred TV-a i s osmjehom na licu, čekaš uz sliku isprekidanu smetnjama. Prestaneš disati od uzbuđenja, na lik onog animiranog vuka, koji je u ležećem položaju najavljivao novu epizodu Sport Billy-ja. A onda glasno zapjevaš uz uvodnu špicu.


Žao mi je što neće smišljati nove igre, kojima bi ubijali dosadu, jer im je ekran ubio mogućnost da im dosadno uopće i bude. Ubija im i kreativnost doduše, ali koga briga.

Žao mi je što neće osjetiti ni onaj osjećaj uzbuđenja, kada nakon sati provedenih čekajući u redu, uspiješ dobiti kartu za zadnju projekciju, novog nastavka Kuma. U prvom redu doduše! Ali nije te briga što ga gledaš iskrivljenog vrata, na tvrdoj, drvenoj sjedalici kina Pobjede, kad znaš da je 5 ljudi nakon tebe ostalo bez karte. Još se slavodobitnički, iskrivljene kičme i nasmiješ.

I pitam se, večeras kad izađu, hoće li gledati preko šanka, prema vratima, kada će i hoće li im doći simpatija? Hoće li osjetiti onaj grč u želudcu dok iščekuju i olakšanje kad ga ugledaju? Žao mi je ako neće! Ako unaprijed znaju gdje je i s kim je, klikom na njegov profil?

Ubija li im to međusobno klikanje na profil, čari upoznavanja, kad već i prije nego li se upoznaju, znaju što voli i ne voli? Koju glazbu sluša i koje filmove gleda. Odustanu li kad im se „profil“„ne podudara s očekivanjima ili glume da imaju iste interese?

Zajebano je to kada svi o tebi, „sve znaju” unaprijed. Kada ti, o svima sve već “znaš”.

Ubije ti onu magiju kad na jednom od izlazaka, s oduševljenjem skužite da volite iste bendove i jedva čekate novu epizodu iste serije. Kada tekstove istih pjesama pjevušite.

Život između klikova
Foto: Unsplash

Ali i zavidim im. Zavidim im na mogućnosti izbora filmova, knjiga, koncerata. Zavidim im na dostupnosti podataka koje im olakšavaju učenje. Zavidim im na količini dječjih igrališta. Zavidim im na niskobudžetnim aviokompanijama. Uspjet će, ako budu pametni, vidjeti više svijeta nego mi. Zavidim im na otvorenim granicama i većem izboru poslova.  Zavidim im na izboru haljina i kvalitetnih frizera zbog kojih neće s mučenjem gledati u svoju sliku s maturalne večere.

I koliko god im zavidim, opet mi, nekako žao. Što ne znaju čekati. Što ne znaju u čekanju uživati. Što će se zbog toga manje nadati. Što neće razumjeti koliko iščekivanje poveća radost ostvarenja. Žao mi je što će im život proći između klikova, umjesto skrivenih pogleda. Žao mi je što će prekasno shvatiti da se neke stvari ipak u 4 oka rade.

Žao mi je što i sama, ponekad nisam slušala, umjesto što sam očima okretala!

Komentari

Neki baner