Novac i duhovnost: Plaćanje za neku duhovnu uslugu je moralno ili ipak ne?,Kad ti jedan klik doslovno promijeni život…
Popularno Tridesete

Kad ti jedan klik doslovno promijeni život…

Jeste li ikad upoznali nekog s kime ste se prvo povezali virtualno? Ili ste još uvijek od onih, koji se ježe od pomisli na to da “nekog tamo” stranca puste u svoj stvarni svijet? Ili je možda stvar u tome da se bojite da nećete biti prihvaćeni? Da će biti razotkrivene vaše sitne mane? Možda se bojite da vas ljudi neće prihvatiti ovako stvarnima, od krvi i mesa, sa svim onim mušicama koje nas smetaju na nama samima pa ih zovemo svojim nedostacima?

Ili ste možda jedni od onh koji jedan život žive virtualno a sasvim drugi u stvarnosti? Jedni od onih koji su okrenuli vlastite polove pa više važnosti pridajete iluziji klikova i lajkova, no življenju u vlastitoj koži?

Nedavno sam upoznala djevojku s kojom se godinama dopisujem. Pratile smo svoje blogove međusobno, zadnjih deset godina… i prvo što mi je rekla bilo je: “Mare ti… tako si jednostavna. Tako stvarna.” Nasmijala sam se na glas k’o blesava. Mislim da se cijeli kafić okrenuo i buljio u nas dvije.

No kasnije sam se pitala što je zapravo očekivala, pa sam joj to napisala u poruci. Rekla je da joj se jako sviđa taj moj virtualni glam style koji furam, ali da se bojala kako će ispasti da sam u reali totalno fejk. Rekla je da joj je strašno laknulo što nije tako i da je sretna što smo naše desetogodišnje virtualno prijateljstvo pretvorile u pravo.

Danima sam razmišljala o njenim riječima i shvatila da je u pravu. Masu sam se puta potpuno razočarala kad sam nekog uživo upoznala. S obzirom da je moj posao jako vezan uz virtualu, s ljudima se online povezujem svakodnevno, pa onda kad se upoznamo live to bude nešto sasvim deseto. No moram priznati da sam se par puta i ugodno iznenadila.

Madžida

Prije svega kad sam otputovala prije tri godine na blef u Sarajevo, k djevojci koju nisam poznavala i s kojom sam se samo dva mjeseca dopisivala. No… to je ispalo jedno od najljepših iskustava u mom životu. Jedno od onih o kojima čitate u romanima i gledate u filmovima.

Prijateljstvo s Madži jedno je od najdragocjenijih odnosa koje imam. Neraskidivo, no matter what.

To putovanje i prijateljstvo s njom, na mnogo me načina promijenilo… na bolje. Ona je jedna od onih ljudi koja me svakom svojom rečenicom i gestom uvijek motivirala da izađem iz svoje zone komfora.

Davor

Bivšeg sam zaručnika također upoznala online i to posve slučajno. Dugo smo zajedno igrali neku virtualnu igru pa onda jednog dana odlučili da bi bilo baš fora da odemo na kavu. Jako smo se sprijateljili i dugo družili, a zatim šest godina bili u vezi. Iako više nismo zajedno i dalje smo u jako dobrim odnosima i poslovno surađujemo. S time rušimo onu stigmu da bivši ne mogu biti prijatelji. O mogu, itekako! Ali za to je potrebna zrelost!


I zapravo je fora kad vidiš koliko te promijene odnosi koji se u “stvarnom” svijetu nikad ne bi dogodili, da nije bilo neta. Zbog toga kad mi netko kaže da je internet totalno bezvezna stvar, zbog koje ljudi postaju gori, samo se nasmijem. Smatram da to nikako nije istina. Internet od nas ne radi ništa, samo iz nekih izvuče najbolje a iz nekih najgore.

M&M

Dvoje mojih bliskih prijatelja su i Mare i Mario, koje sam upecala 2006 godine u svoju virtualnu mrežu, za vrijeme Mundijala. Bili smo dio klape koja je chatala na tportalu i svako se veće tamo zezala i komentirala utakmice. Toliko smo se skompali da su naša prijateljstva davno prerasla okove virtuale i postala ona prava, nezamjenjiva i traju tako već dobrih 13 godina.

Zbog toga smatram da nije važno kako ti netko uđe u život, već koliko se trudiš da vaš odnos traje.

Nisu sva moja iskustva bila takva. Neki su u početku bili med i mlijeko ali su s vremenom spale njihove maske i shvatila sam da smo prerazličiti svjetovi da bismo u stvarnosti mogli trajati. I raskidom odnosa i udaljavanjem smo zapravo dobili mnogo više, ako ništa drugo, prostor da nam u život uđu neki posve novi ljudi.

Shvatila sam da sam od početka za svaki taj odnos znala hoće li ili neće opstati, hoće li ti ljudi biti dio mog života na ikoji način ili će s vremenom otpasti. Znala sam, jer sam negdje u dubini duše osjećala tko je fejk a tko je stvaran, sa svim svojim vrlinama i manama, baš kao i ja.

Zbog toga ni u jedan odnos nisam ulazila glumeći da sam više od onog što jesam. Svi su ti ljudi znali što mogu od mene očekivati kad se upoznamo live. Znali su za moju sklonost brbljanju, za moje nesigurnosti i sve psihofizičke karakteristike. I potrudila sam se većinu tih kava popiti s ljudima u trapericama i bez puno šminke.


Željela sam da me upoznaju kao ono što jesam – obična mlada žena, koja eto spletom okolnosti ima sklonost pisanju i dijeljenju tih stavova – javno.

Internet kao takav otvorio mi je mnoga vrata i u moj život doveo paletu zanimljivih ljudi, koji su me svatko na svoj način obogatili, pa čak i oni s kojima se ili više ne družim ili ne družim toliko intenzivno. Donijeli su mi nova iskustva, upoznali me sa svojim zemljama i kulturama, sa svojim životnim filozofijama, strastima, tugama, strahovima i snovima.

Svi do jednog dali su mi neopisivo puno, jer su mi pokazali da postoje svjetovi izvan onog u kojem sam se rodila i odrasla. I iako zaista volim i cijelim svoje prijatelje koji su u moj život ušli na sve one klasične (vrtić, škola, kvart, posao, izlasci) načine, moram reći da su oni ljudi s kojima sam riskirala kad sam ih pustila da iz jednog svijeta u kojem su mogli biti što god su htjeli i muljati me koliko god im se hoće, ušetaju u moj život, i zauvijek ga promijene – najviše dobila. Ne samo prijateljstva, već neku novu sebe, koja raste i prevladava sve svoje strahove. Zbog toga sam im neopisivo zahvalna i ponosna na sve naše zajedničke godine.

Komentari

Neki baner