Osobni razvoj

Jeste li ikad obratili pozornost na to kakve su vam misli?

Koliko vremena ukupno provedete razmišljajući o dobrim, a koliko o lošim stvarima? Ne mislim tu samo na konkretne misli, nego općenito, koliko u životu razmišljamo o dobrim stvarima koje su nam se dogodile, a koliko o lošima? Ja osobno imam tu tendenciju loše stvari ostaviti iza sebe koliko god je moguće, prožvakati ih i ispljunuti da me više ne opterećuju, ali nedavno sam pročitala statistiku koja govori da je čak 80 posto naših misli zapravo negativno, a 95 posto ih se konstantno ponavlja.

I zaista, malo dublje razmišljajući i analizirajući svoju okolinu i prijatelje, došla sam do zaključka da većina njih stalno vrti negativne misli iz prošlosti i neprestano se fokusira na loše stvari koje su im se dogodile.

Zašto je to tako?

Koja sila nas to stalno vuče k negativnim mislima i događajima iz prošlosti? Zašto se tako kompulzivno vrtimo u začaranom krugu negativnih misli? Možemo li to nekako svjesno promijeniti i poboljšati naš život?

Nancy Colier, američka psihoterapeutkinja i svećenica, napisala je knjigu The Power of Off: The Mindful Way to Stay Sane in a Virtual World, u kojoj se dotiče ove teme.

Ona tvrdi da se svojoj patnji vraćamo zato što fundamentalno želimo da negativne stvari ispadnu na drugačiji način za nas. Mentalno ih stalno vrtimo u krug da bismo ih možda uspjeli ponovno ispisati u novu realnost. Ako se potrudimo negativne stvari iz prošlosti spoznati na novi način, provesti više vremena s njima, možda ih možemo spoznati. Drugim riječima, možda će tako konačno nestati. Ako im saznamo uzrok, ili shvatimo čija je ustvari krivica, bit ćemo ok.

Paradoksalno, ostajemo u toj boli, da bismo je se ustvari riješili.

S patnjom, boli, ili bilo kojom drugom negativnošću u životu, dolazi cijela hrpa neugodnih osjećaja. Kad ne želimo osjećati to što osjećamo, naš um nas vodi u poznatijem smjeru, ne bi li se obranio od njih. Ponovno i ponovno, vrtimo se u krug dok ne restrukturiramo i zaokružimo uzrok naše patnje, ne bismo li ga tako zaobišli. Naš mozak će uvijek radije izabrati razmišljanje o patnji, a ne samo direktno proživljavanje iste.

I tako, koliko god to zvučalo čudno, ostajemo u razmišljaju o lošim stvarima da bismo zapravo brinuli za sebe

Kontinuirano razmišljajući negativno, pomaže nam da shvatimo da naša bol ima smisla i da se nije dogodila bez razloga. Ona neće i ne smije biti zaboravljena, da bismo u budućnosti u sličnoj situaciji reagirali bolje, drukčije ili lakše.

Još jedna stvar koja nas uporno drži u negativnim mislima je što patnju i bol poistovjećujemo s nama samima. Svaka ta bol je naša osobna priča, nešto što nam se dogodilo, što smo preživjeli i što nas je u konačnici obilježilo. Zbog toga smo takvi kakvi jesmo i imamo opravdanja za sve naše postupke. To smo mi… i izgubiti dodir s našom patnjom značilo bi da smo se naoko odrekli tog dijela života, i izgubili sami sebe. Ne podsjećajući se sami na vlastitu priču života, tko bismo na kraju postali? Kako bismo morali živjeti ako se ne možemo poistovjetiti s već usađenom idejom o tome tko smo?

Komplicirano je sve to.

Naša ovisnost o patnji na nekom nivou je vođena tendencijom da nam bude bolje. A opet, uvlači nas u još mračnije vode, i rezultat je da se osjećamo još gore nego bi ustvari trebali. Čini se da je tu ovisnost nemoguće razbiti i suzbiti, no Nancy nam daje odgovore na neka pitanja i nudi rješenje.

1.Osvijestite se. Ako ste svjesni nečega, to je vrlo lako suzbiti i pobijediti. Počnite primjećivati kad vas ponesu negativne misli i zapamtite da to sami sebi radite.

2. Priznajte da ste uhvaćeni u zamku. Kad vidite da ste se spustili u taj ponor negativnih misli iz kojih ne možete izaći, priznajte da ste uhvaćeni. Recite: „Uh, pa ja to sam sebi radim i uhvatio sam se u zamku.“ Zatim dozvolite da vas ta emocija ponese, jer je ona istinita. Nakon toga je pustite i shvatite da je to samo emocija. One dolaze i prolaze kroz nas poput vjetra ili riječi. Ne dozvolite da ostane.

3. Istražite svoju bol. Pitajte se konkretno i objektivno, što vaš um želi postići vraćajući vas nazad u to vrijeme patnje? Je li to zato što želite spoznati što se zapravo dogodilo? Želite li da su stvari završile drukčije? Proživljavate li to ponovno zato da u budućnosti ne počinite istu grešku? Prizemljuju li vas te negativne misli? Objektivno spoznajte razlog.

4. Maknite svoj fokus s razmišljanja na osjećaje. Umjesto da se vrtite u krugu misli, fokusirajte se na to kako vaš organizam reagira… lupa li vam srce, jeste li nemirni? Smirite se meditacijom ili molitvom. I dozvolite da taj osjećaj jednostavno prođe kroz vas.

5. Glasno recite „NE“ ili „Stani“. Kao što bismo to rekli djetetu, recite to sami sebi naglas. Ponekad je i sam ton našeg glasa dovoljan da nas usmjeri negdje drugdje, koliko god čudno to zvučalo.

6. Pitajte se što ustvari imate od tih negativnih misli? Što će se dogoditi ako ih otpustite? Odlučite da je prošlost nešto što ne može određivati vaše sada. Budite hrabri. Kreirajte novi vlastiti identitet bez da živite u prošlosti. Postanite neko drugo JA, u konstantnoj promjeni na bolje i uvijek novi.

Jeste li ikad obratili pozornost na to kakve su vam misli?
Foto: Unsplash

Nakon nekog vremena, shvatit ćete da možete biti dobro i sretni bez da vrtite negativne misli u krug, nastojeći da stvari završe drugačije nego što su završile. Završile su tako kako jesu, s razlogom. Otpustite i promijenite se nabolje.

Ne vraćajte se kao strvinari mrtvom truplu.

I uvijek se sjetite one budističke izreke: Želimo sreću, pa ipak uvijek ganjamo našu patnju. To ne mora biti tako, i uredite svoj život bez 80 posto negativnih misli. Moguće je.

Komentari

Neki baner