Popularno Tridesete

Ljudi umiru a mi se branimo floskulama i neznanjem, kao da cijela nacija boluje od sinkope!

Nemam vremena.

Nisam znao.

Nije to moj posao.

Tri su najčešća izgovora na planeti. Svaki put kad netko zajebe a zna da je zajebao, koristi jedan od ova tri izgovora. I na taj način pokušava oprati ruke od odgovornosti. I vrlo često, pravi se kao da ima amneziju, kao da boluje od sinkope kad treba podastrti račune za svoja djela i nedjela.

Međutim, koliko god mi negirali odgovornost, ona postoji.

Ne možeš se voziti 180 na sat u naseljenom mjestu, pokupiti klinca na cesti i braniti se parolom da nisi znao? Kako nisi znao? Ako zbilja nisi znao tko ti je dao vozačku? I to što ti navodno nisi znao za ograničenje, ne mijenja činjenicu da klinac leži polomljen na sred ceste i da si ga ti tresnuo svojom nabrijanom pilom.

Ne možeš od ljudskog života prati ruke, parolom o neznanju. To se zove kretenizam.

Jednako tako je kretenizam tebi takvome ikad više vratiti vozačku, pod parolom – “Nije to moj posao”, koju često koriste oni koji čine kotačić sustava koji pušta na sve strane.

Svi se brane tom parolom, jer ne žele priznati svoju odgovornost u cirkusu i ne žele si priznati da je svaki klinac koji je stradao na cesti i njihova krivica, jer su dopustili da se na cestu vrate svi oni koji nikada više ne bi smjeli sjesti za volan.

Pa onda viču: Nemam vremena. Jer kao tko će se baviti svim tim pojedincima kojima se treba baviti. Previše je tih pojedinaca, osobito u sustavu koji je zaposlio toliko uhljeba da na svakog problematičnog pojedinca dođe deset uhljeba. No problem je što možda samo jedan od tih deset zna raditi svoj posao, a ostalih devet šeće iz kancelarije u kancelariju i pije kavu po cijeli dan.

Oni slobodno mogu reći – nisam znao, jer zbilja ne znaju, ali je itekako znao onaj tko ih je zaposlio. Znao je da ne znaju i svejedno ih je postavio na to radno mjesto.

Neznanje nije opravdanje!

Uzročno posljedično, po uredima i kojekakvim institucijama sjede ljudi koji ne znaju raditi posao za koji su plaćeni, koji kradu Bogu dane, pa oni koji znaju raditi, rade za njih deset i zbilja nemaju vremena, a na kraju dana ne mogu više ni pregledavati svaku pizdariju koju treba pregledati jer zbilja to nije njihov posao! Posao je to onih koji sjede pokraj njih i piju kave.

Svatko je od nas odgovoran za posao koji radi i koji mu se ne da raditi. Odgovoran je za svaki propust koji se desio u domeni njegova rada. To što možda ne znaš da nešto treba napraviti je isto tako tvoj problem. To što možda nemaš vremena je isto tvoj problem i to što ima kolateralnih žrtva je isto tvoj problem. Ako si odobrio vozačku kretenu koji je već jednom na cesti udario dijete vozeći 180 km na sat u naseljenom području, pa je taj kreten ponovno sjeo za volan i ponovno napravio sranje na cesti, ti si kriv. Hoćeš ti to sebi priznati ili nećeš – to je tvoja stvar. Ali to ne mijenja ništa.

Svaki moj propust, ma koliko bio nepromišljen, bezazlen i naivan imao je svoje posljedice.

Možda zbog njih nitko nije smrtno stradao, možda nitko nije oštećen, možda nikome ne fali dlaka s glave, ali to ne znači da nije bilo povrijeđenih, ljutih i razočaranih ljudi!

Možda je u mom slučaju bila dovoljna isprika ili novčano obeštećenje, pa da se izmire računi, ali nije tako u svim slučajevima. U mnogima, smrtno stradaju ljudi, u mnogima djeca ostaju invalidi, u mnogima ljudi ostaju bez domova jer u nekom uredu sjedi netko tko pojma nema o poslu za koji je uredno plaćen i zbog čijeg neznanja nije sagrađen nasip gdje je trebao biti postavljen, pa je probila voda. A voda probija svakog proljeća.

Svakog dana na našim cestama stradaju ljudi zato jer vozi netko tko je već imao hrpetinu prometnih prekršaja. Svako malo gore naše šume jer se netko sjetio uhvaćenog piromana pustiti u svijet bez nadzora. Često se desi da umiru pacijenti jer ih liječe doktori bez diploma, da ih odbiju pregledati u ambulantama jer je neki neuki uhljeb po svom nahođenju zaključio da baš toj osobi ne treba liječnički pregled.

Ljudi umiru a mi se branimo floskulama i neznanjem, kao da cijela nacija boluje od sinkope!
Ljudi umiru a nitko ne odgovara.

I svi imaju opravdanja, pa se zapitam što bi se dogodilo da samo jednom iza rešetaka završi netko tko je dao mogućnost onome tko je napravio sranje, da ga napravi? Bismo li tad koristili iste isprazne floskule i živjeli i dalje kao muhe bez glave koje ne mare za svoje postupke?

Okrenimo se prema uređenim društvima pa pogledajmo kako se tamo kažnjavaju direktne i indirektne odgovornosti i sve će nam biti jasno. Tamo odavno nitko ne puši fore o neznanju, nemanju vremena i nije moj posao – parolama. Tamo se nitko ne može braniti masovnom sinkopom, niti to pokušava.

U uređenim društvima ljudi preuzmu odgovornost i odstupe.

U uređenim društvima osobe pod kriminalnim istragama i u sudskim procesima, ne mogu sjediti u upravnim i vladajućim tijelima, piromani ne mogu raditi u državnim službama, a glave “padaju” i onima koji su zaposlili osobe bez adekvatnog obrazovanja, osobito ako su u pitanju liječnici.

U uređenim društvima ljudi koriste mozak i vladaju se po svojoj savjesti. Stoga mirne duše mogu reći da za nas opravdanja nema, mi nismo društvo koje boluje od poremećaja pamćenja, mi smo društvo lišeno morala. A za to bojim se, ne postoji lijek.

Komentari

Neki baner