Crtice o ljubavi

Balada u d – molu…

Nikada nisam bila stručnjak za glazbu… znam da su molovi uvijek tužni. E pa stari moj, odsvirao si tugu u mom životu kako samo ti to znaš. Bez obzira na onaj most i susret još uvijek si jako živ… u mome sjećanju. Znam, kukavica si koja se okolo hvali svojim uspjesima iako ti susreti izazivaju suze. Jer eto, kao većina ne voliš rastanke.

E pa baš, oni su s tobom, usprkos svemu, bili tako posebni.

Jer se u njima otkrivao uvijek novi doživljaj. Stari moj, nebitno baš, je l’ su u tome suze ili smijeh… važno je da život s tobom živim i dišem. U svakom novom danu, a poslije tebe osobito suton volim. Nisam ni znala koliko lijep može biti da tebe ne bi ondje i onomad. Ma gdje bio tu sam za tebe.

Možda balada, ali za mene sviraš simfoniju u c- duru. Svakim novim danom sastankom ili rastankom. Jer kukavica se sjećamo najduže. Nekada se pitam zašto. Odgovor donese vrijeme i mjesto. U nekom trenutku kada me netko podsjeti da postojiš. A ni sam ne zna koliko li je tebe u meni… eh budalo..pa se daš pobjeći od onog što te čini živim.

Čekam da odsviraš svoje pa da krenem dalje…

Volim te, bez obzira na to što si takva kukavica. A one negdje u nekom žive… kao ti u meni. I kažem sebi: ‘Tugo moja, donesi mi novi dan bez sutona i sebeljublja… i ne šalji mi više poruke jer… shvatila sam… samo tako.

Komentari

Neki baner