Moja poduzetnička priča Popularno

Ana Šenija: U radu s klijentima, na tržištu nekretnina, preporuka i iskrenost su najvažniji!

Kako je to u ovo moderno doba poslovati s nekretninama, kako je voditi svoju vlastitu agenciju, raditi s klijentima, koje su zamke posla i što je najvažnije znati kad ste mlada osoba koja kupuje svoj prvi stan, danas nam govori iskreno moja nova gošća poduzetničke priče – poduzetnica Ana Šenija. Upoznajmo ju!

Za početak možete li nam ispričati tko je Ana, što voli, čime se sve bavi u slobodno vrijeme kad nije poduzetnica? Što je pokreće i motivira?

Ne znam čini li se to samo meni ili poduzetnik ne prestaješ biti ni u slobodno vrijeme? I to ne u onom patničkom smislu, jer često čujem te teške poduzetničke priče, nego jednostavno to postane lifestyle, dan i noć, jutro i večer, doma i negdje drugdje, prolazi kroz sve sfere života i to ti ili paše ili nisi za to. Moram priznati da meni odgovara. Volim ovaj poduzetnički život. On mi daje jednu neprocjenjivu stvar, a to je da sama raspolažem svojim vremenom. A to vrijeme rado raspoređujem, prije svega, na putovanja, na brigu o sebi i o svom domu, na rad s klijentima i na druženja s ljudima koje volim i koji me oplemenjuju. A kad govorimo o motivaciji, ništa me ne motivira kao putovanje.

Uvijek sve mjerim u kilometrima, avionskim kartama, težini kofera i danima provedenim na nekom lijepom mjestu. Kad nisam na putu, onda sam agentica za nekretnine i prošle godine sam otvorila svoju agenciju koju sam nazvala Boutique za nekretnine. Imam osam godina iskustva u ovom poslu, sve iskustvo prije svoje agencije stekla sam u velikoj agenciji za nekretnine.

Najviše prodajem stanove i radim savjetovanja građevinskim firmama kad kreću u projektiranja zgrada, bavim se i posredovanjem kod najma. Volim ovaj posao jer mi daje puno slobode u smislu da nisam vezana za ured niti radni stol, radno vrijeme, jedne te iste ljude, nema kolotečine. Sa svakim novim klijentom dolazi nova priča, niti jedna kupoprodaja nije ista i jako je zabavno promatrati svoj osobni i poslovni rast kroz godine, rast na koji me ovaj posao tjera. Obožavam društvene mreže i jako me veseli voditi profil od agencije. Zabavno je dijeliti lijepe stvari s ljudima.

Kako je to raditi i stvarati u svijetu koji se stalno okreće naglavce, osobito cijenama i ponudama, a znamo da je tržište nekretnina tome jako podložno?

Već sam osam godina agentica za nekretnine i prošla sam kroz razne promjene na tržištu. Za nas agente konkretno svaka ta promjena ne nosi ništa spektakularno ako smo voljni raditi, ako poznajemo tržište i slušamo klijente. U svakoj novonastaloj situaciji najvažnije je poznavati i pratiti tržište i vrlo se lako prilagoditi na promjenu. Trenutno je možda jedini izazov, iz moje perspektive, naći kvalitetne ljude koji bi radili ovaj posao. Svi znamo zašto je to tako. Ali i to sam prihvatila i sigurna sam da će se s vremenom i to iskristalizirati. Do tad radim sama i mogu reći da mi je to novo iskustvo za koje sad vidim da mi je baš dobro došlo.

Po čemu se vaš princip rada ističe? Po čemu ste drugačiji od konkurencije?

Pošto sam sama svoj šef imam se vremena posvetiti klijentima, uzimam onoliko poslova koliko mogu kvalitetno odraditi. Isto tako, naučila sam kroz sve ove godine, a sad to svakako mogu, svima kažem istinu pa makar me to stajalo nekog posla. Sretnija sam s činjenicom da sam rekla ono što mislim i znam nego s tim da dobijem novog klijenta s figom u džepu. Težim tome da radim isključivo po preporuci i s ljudima koji dođu do mene preko nekih poznanstava.

Iz iskustva znam da je to najbolje za obje strane jer ljudi već u startu dođu s određenim povjerenjem, a to je najvažnije u početku. Često klijenti budu jako uplašeni i nepovjerljivi kad su agencije u pitanju jer su čuli svakakve priče. Zato je važno da dođu po preporuci jer vjeruju onom tko me preporučio, pa su već opušteniji. Nije ni to uvijek garancija, ali najčešće je tako. Jako volim kad posao prođe glatko od početka do kraja, a tako može biti samo ako klijent ima povjerenja u mene.

Što sugerirate mladima kad kreću kupovati prvu nekretninu? I da li kod nas nekretnine više kupuju mladi ili stariji ljudi?

Promjena je stalna u našim životima, pa se tako ženimo, pa rastajemo, rađamo i umiremo, mijenjamo poslove i te sve promjene uvijek potežu sa sobom i stambeno pitanje. A to se proteže kroz sve životne dobi. Kad mladi ljudi kupuju prvu nekretninu često već imaju savjetnike u vidu roditelja, prijatelja ili nekog drugog. Često baš i nisu spremni poslušati agenta, a to je razumljivo jer često ni sami ne znaju što žele, a imaju nekog kome vjeruju tko im je rekao što trebaju kupiti.


Ono što bih svakom savjetovala jest da za početak, i to vrlo rano, ide živjeti u podstanarstvo. Mislim da je taj podstanarski život jedno jako lijepo i vrijedno iskustvo koje bi si svatko od nas trebao darovati ako ga već ne čeka spremna nekretnina kad odluči živjeti sam. U podstanarstvu imate bezbroj prilika za naučiti brinuti se o sebi, o nekretnini, proučiti kvartove, pa ako vam se ne sviđa preseliti se, naučiti koji tip stana vam odgovara, kakve zgrade dolaze u obzir, a kakve ne itd.

To su sve teme na koje vam nitko ne može prenijeti svoje iskustvo, a kad odlučite kupiti stan bilo bi dobro da jasno znate što želite. Često ljudi podstanarstvo odmah biraju gledati kroz filter financija tj. isplativosti, smatraju to bačenim novcem jer bi možda za isti iznos mogli plaćati kredit na neki stan.

Namjerno kažem neki zato što se često ne može puno birati zbog ograničenog budžeta, a podstanarski stan možete birati i taj novac smatrati ulaganjem u životno iskustvo i edukaciju samog sebe. Ja sam prezahvalna što sam imala taj izbor da budem podstanar, čak mislim da je to na neki način odredilo moju karijeru. Toliko sam se selila u prošlosti da sam naučila putem razlikovati dobre i loše stanove, prednosti i nedostatke kvartova, izuzetno dobro upoznati grad i snalaziti se u njemu. To mi je sve itekako pomoglo na početku karijere agentice za nekretnine, a kad ti nešto dobro krene puno lakše odlučiš ostati u tom.

Što mislite, koja je za vas bila najteža odluka koju ste u životu morali donijeti?

Iskreno se smatram sretnom osobom kojoj je život zaista bio naklonjen i ne mogu izdvojiti ništa što smatram da je bilo jako teška odluka. Bilo je odluka koje su se dugo donosile. One su možda u tom smislu bile teške jer je dugo trajalo od ideje do realizacije. Jedna od takvih je i bila odluka trebam li krenuti u poduzetničke vode. Pretpostavljam da to kod svakog malo duže traje jer se zaista jako puno životnih aspekata mora revidirati kad se radi o odluci postati ili ne samostalni poduzetnik.

Je li teško balansirati posao i privatni život?

Uopće više ne osjećam razliku između privatnog i poslovnog života. Nekad mi je to bilo teško i često bih se gubila u ulogama. To je jedna od stvari koja je presudila kod donošenja odluke o poduzetništvu. Sve više sam htjela da ja mogu biti ja sto posto u svakom danu. Od tog da sam sve više htjela provoditi vrijeme s ljudima koji mi više odgovaraju, do odjeće koju želim nositi, dnevnog rasporeda, odgovornosti prema poslu i klijentima, sve životne sfere su mi se sudarale. Mislim da to dođe s iskustvom i godinama i dio je našeg životnog rasta. Netko ide za tim osjećajem, netko ne ide.

Koju čokoladu najviše volite? 🙂 Najdraži citat i omiljena knjiga?

Rastopljenu 😊😊😊. Stvarno volim kad je čokolada meka. I volim bomboniere, praline ili kako se to već zove. To obožavam. One kutije u kojima su pakirane, posebno one koje kupite u onim fency čokolaterijama, pa ih lijepo naslažu u tu kutiju, pa još kad je neka mekša vrsta čokolade. Mmmmm! Kod tih je najbolje što ima puno vrsta, pa možeš probavati razne okuse. Nedavno sam dobila od prijateljice iz Belgije jednu takvu kutijicu. Bila je toliko lijepa da mi ju je bilo žao otvoriti, a unutra svakakvih pralina, okusa, mirisa. Ah, vino i čokolada su dvije najdraže stvari na mom popisu gušta i teško podnosim to što ih nije dobro konzumirati onoliko koliko bi čovjek htio 😊 😊. A jedno i drugo dobro ide uz dobru knjigu.

Trenutno mi ništa ne može maknuti Genijalnu prijateljicu s trona. Toliko me očarala ta tetralogija da sam ovog proljeća svima za poklon kupovala tu knjigu želeći svima pokazati koliko je dobra. I uspjela sam! Način na koji Elena Ferrante piše je ono što mi se najviše sviđa. Toliko detalja, toliko priča, toliko života. Ta knjiga mi je dala i jako puno tema za razmišljanje. Puno uvida u sebe, jer kad je čitaš ne možeš da se ne pitaš što bi ti u nekim situacijama, pa se od nekih odgovora i iznenadiš. Pa taj uvid u život pedesetih godina prošlog stoljeća!

Nije prošlo toliko puno vremena u smislu godina, ali život je neusporediv danas i prije sedamdeset godina. Odmah iza nje mi je Veliki Gatsby. Isto, način na koji je opisan taj život je očaravajuć. Ma volim i Coelha, on me nekako produhovljuje. On ima divnih citata. Volim onaj o banci usluga. Ali mislim da mi je zadnjih nekoliko godina najviše protkao jedan od Oriah Mountain Dreamer iz njenog Preludija, a kaže:

Što ako pitanje nije zašto sam ja tako rijetko osoba koja doista želim biti, nego zašto tako rijetko želim biti osoba koja doista jesam? U svijetu u kojem živimo danas jako je primjenjiv i moćan.

Da možete provesti jedan sat u razgovoru s nekim od najvećih mislioca koji su živjeli kroz povijest, tko bi to bio i zašto?

Pošto ovo pitanje zaista daje mašti veliku slobodu, onda ću ja svojoj mašti dopustiti da ode korak dalje i da ovdje spomene čovjeka za kojeg nismo sasvim sigurni da je postojao i koji nije okarakteriziran kao mislioc već kao nešto puno više. I kad bi se bilo moguće vratiti u prošlost ja bih prvo malo zastala u Srednjem vijeku jer jer je to doba koje me najviše fascinira u našoj povijesti i osjećam neku snažnu povezanost s tim vremenom. A iza toga bih se srela s Isusom Kristom.

Odmah da obrazložim da to nema nikakve veze s mojim vjerskim ili nevjerskim uvjerenjima, niti s crkvom bilo koje vrste već sa samom činjenicom, u kontekstu u kojem on postoji, da je on bio toliko mudar i duhovan čovjek, toliko je vjerovao u ljude, znao je doći do svih odgovora, duboko je bio povezan sa sobom i s prirodom i to je ono što me fascinira. Postojao ili ne, taj lik ili osoba shvaćao je ljude i znao im je pomoći. Bilo bi jako zanimljivo provesti jedan sat u razgovoru s njim. Zamišljam da je jako zračio mirom i povjerenjem, pitala bih ga kako to postići zauvijek.

Kako doživljavate poduzetništvo u Hrvatskoj, što biste mijenjali da možete?

Bilo bi sjajno kad bi Država malo više podržavala male poduzetnike. Ohrabrivala one koji su na početku nekim edukacijama i manjim nametima. Postoje edukacije koje organiziraju državne institucije, ali tog je premalo i ograničen je broj ljudi koji ih može posjetiti, pokušala sam se prijaviti na jednu takvu, doslovce je iste sekunde bilo popunjeno. Po meni bi to trebalo biti obavezno za svakog i besplatno. Ne mogu usporediti poduzetništvo u Hrvatskoj i negdje drugdje kad nikad nisam bila poduzetnik negdje drugdje, znam samo ono što bi meni olakšalo. Isto tako mislim da bi država mogla biti malo stroža po pitanju toga tko sve može biti poduzetnik. Ne čini li vam se da je sad to postalo moda i da si svatko može priuštiti da uplati temeljni kapital i krene brljaviti po nekom tržištu?

Jesu li danas žene jedne drugima u poduzetništvu podrška ili konkurencija?

Osobno ne osjećam nikakvu razliku između muškog i ženskog poduzetništva niti smatram da bi ona trebala postojati. Svatko bi trebao raditi ono što voli i želi u skladu sa svojim kapacitetima, ne petljati se drugima u posao ako ga se ništa ne pita i to je početak i kraj svega. Tako vidim i podršku jednih drugima. Evo jedan primjer koji nije podržavajuć i nije uopće bitno dolazi li od žena ili muškaraca, vidim da ga svi jednako upražnjavaju. Komentari na društvenim mrežama. Danas imamo taj veliki blagoslov interneta i društvenih mreža i vjerojatno je lakše doći do velikog broja publike nego ikad.

Ali isto tako lako je nekog blatiti, pokušati diskreditirati, osramotiti i poniziti. Ono što nikako nije ok jest da poduzetnici jedni drugima pišu po profilima gluposti koje nemaju veze s temom koja je postavljena samo kako bi sebe istaknuli i nekog drugog ponizili. To nije ok niti na ljudskoj razini, ali sad smo na ovoj temi. Mislim da bi se svatko trebao sjetiti da je bio na početku, da je sve relativno, danas imaš sutra nemaš, da nam svima teče krv ispod kože i zašto onda nemamo hrabrosti podržati jedni druge ako možemo na tako lagan način, a ako se ne slažemo s nečim jednostavno to zanemariti jer najčešće nas se osobno ne tiče. Meni je to npr. neshvatljivo i mislim da je jako ružno, a vidim da to rade i muškarci i žene.

Što biste poručili mladima koji tek kreću u poduzetničke vode, a voljeli biste da ste znali kad ste vi krenuli?

Poručila bih svima, ne samo mladima, da se educiraju na temu upravljanja ljudima, upravljanja i ulaganja novca i upravljanja vremenom. To je nešto što bi svatko tko kreće u tom smjeru trebao dobro savladati prvenstveno radi sebe jer će mu biti puno lakše, a i radi drugih jer će njima biti puno lakše s njima. Mi se svi bacimo u vatru pa tko preživi, a mislim da bi se te sve teme mogle dobro teoretski obraditi prije prakse.


Kontakt: Ana Šenija / Boutique za nekretnine d.o.o. / mail: [email protected] / web: www.boutique.com.hr

Komentari

Neki baner