Cafe

Kako se radoholičar uspio odmoriti?

Rijetko koja godina je prošla a da nisam išla na odmor. Uvijek sam voljela godišnje odmore provoditi kod kuće, jednostavno se relaksirajući uz dobru knjigu i radne zaostatke po kući. Kod kuće sam se osjećala najugodnije, a svaka pomisao na neki odmor na udaljenoj destinaciji ispunjavao me jezom.

Kao prvo, empat sam i mrzim turistička mjesta.

Svaka malo veća gužva na plaži u meni izaziva osjećaj da nemam mira, kod kuće sam pak imala mnoštvo kućnih ljubimaca koje nisam imala gdje povesti, pa sam cijelo vrijeme godišnjeg odmora strepila kako su moje životinjice i hoće li ih susjed dobro čuvati dok me nema. S druge strane, bivši suprug i djeca voljeli su more, štoviše živjeli za ta dva tjedna odmora, i ja nisam imala druge nego se prilagoditi njima.

Dok su djeca bila mala, moj godišnji odmor je bio sve samo ne to. Iako sam bila na odmoru, morala sam kuhati, oprati, a izležavanja na plaži zamijenilo je teglenje tone luftića i žaba na napuhavanje koje sam morala gurati pola dana po plićaku. O nekakvom izležavanju na suncu nije bilo ni govora, jer sam budnim okom morala paziti na djecu u turističkoj vrevi.

I zato nisam voljela more ni godišnji odmor.

A onda su djeca narasla, ja se preselila u stranu državu, pa sam ljeta provodila ili posjećujući prijatelje i rodbinu, ili rješavajući administraciju drage nam Hrvatske države. Kad su ovo ljeto otišli kod tate na dva mjeseca, ja sam čvrsto odlučila: ovo ljeto idem na more, i ovo ljeto ću se odmoriti.

Nije to tako lako, odmoriti se kad si navikao raditi cijele dane. Mozak se ne može opustiti. Mislila sam progutati nekoliko najnovijih naslova, jer obožavam čitati knjige. Mislila sam raditi na svojoj knjizi, za koju imam tako malo vremena… no na kraju se dogodilo čudo.


Pročitala sam 100 stranica najnovijeg krimi romana. Laptop nisam ni taknula. Provela sam 10 dana zureći u more i palme. Popila sam litre crnog španjolskog vina i uživala u svakoj čaši. Svake večeri sam jela u drugom restoranu. Isprobala sam sva lokalna jela. Nešto se dogodilo ove godine, nešto drukčije. Ja sam drukčija.

Na odmoru, uvijek sam bila anksiozna jer sam osjećala da moram biti opuštena, a to zapravo nisam bila. Nikad. Bez rasporeda, plana i s previse vremena u rukama, pretvarala sam se u grozno nervozno čudovište koje ne zna kud bi sa sobom, pa ludi. Samo pitajte mog partnera. Kad bi mi rekao : daj se opusti, bila sam spremna da ga zadavim.

I zaista, neke stvari su bile drukčije. Dogodilo se nekoliko izvanrednih stvari.

Plivala sam u oceanu, i uživala u njegovoj bistrini i hladnoći. Popila sam malo te slane vode, ne bih li još dolje zadržala taj osjećaj plivanja u slanoj, prekrasnoj vodi.

Hodala sam kroz plićak dok su mi noge tonule u pijesak. Prvi put u životu gledala sam kako se presijava voda preko bijelog pijeska u koji su  tonuli moji prsti.

Na plaži su se igrala djeca, i ja sam odjednom shvatila da imam puno godina i da bih voljela biti baka. Iako su mi djeca još mala, taj osjećaj me ispunio toplinom i priznanjem da godine lete. Moje godine lete.

Svaki dan bih pojela nešto egzotično i drukčije. Bez grižnje savjesti uživala bih u svakom zalogaju.

Puno sam se sunčala, i cijelim tijelom osjećala kako me griju tople zrake sunca, kako miluju moju kožu uz topao povjetarac i šuštanje palminog lišća.

Kako se radoholičar uspio odmoriti?

Nisam brinula o životinjama koje sam ostavila kod kuće. Preživjet će uz brigu moje prijateljice.

Nije me brinulo ni to što me čeka povratak obavezama  na posao. Zahvalna sam što imam dobro plaćen posao i dobre radne kolege. Zahvalna sam što dobro zarađujem i što si konačno mogu priuštiti pravi odmor.

Uživala sam u društvu partnera, bez nervoze i rasprave. Uživala sam u zajedničkim fotografijama, jahanju na devama i smijehu. Uživala sam u kilometarskim šetnjama u sumrak pokraj mora.

Odmorna i potamnjela, vraćam se Dublinskoj jeseni. Čeka me mnoštvo projekata i puno pisanja, ali sve s jednim novim žarom.

Sljedeće godine, Tajland. Već sad istražujemo gdje ćemo ići. Znači li to da se vraćam samoj sebi, onoj koja sve mora planirati i organizirati? Ali mislim da druge godine može biti samo još bolje. Jer sad znam da se mogu odmoriti, pružiti sama sebi opuštanje i zabavu. Možda jednostavno moraš ući u određene godine da bi naučio, ne znam. Ali znam da sam naučila cijeniti ne raditi ništa, samo uživati u zvuku valova i šumu palmi nad glavom.

Komentari

Neki baner