Cafe

Za sve su krivi furešti ili?

Vrućine umaraju. Teško dišeš. Kapljice znoja klize niz čelo. Kreneš na more. Misliš, bit će lakše. Turisti su zakrčili ceste. Gužva stvara osjećaj nervoze u donjem djelu tvoga trbuha. Kad konačno dođeš, nemaš gdje s ručnikom. U moru mravinjak. Djeca vrište i skaču oko tebe. Nemaš svoj mir.

Navečer kreneš do grada. Nemaš gdje parkirati. Ne možeš se probiti do svog najdražeg šanka. Odlaziš kući. Želiš spavati. Smeta ti buka. Ne možeš! Ujutro ustaneš popiti kavu. Probijaš se, kroz turističke vodiče s raznobojnim kišobranima. Baš su sad našli razgledavati znamenitosti. Kad bi bar pala kiša i rastjerala ih. Ali kad se to dogodi, zakrče puteve prema svim trgovačkim centrima. Zakasnit ćeš na posao.

Prokleto ljeto! Da se bar vrate tamo odakle su već došli. Jedva čekaš zimu.

Tada će sve napokon sjesti na svoje. Sljedećih 9 mjeseci grad će vrvjeti domaćim ljudima, svake subote između 11 i 13. U srijedu navečer, susret ćeš samo svoju sjenu u izlogu zatvorenih pizza cut-ova. Ali nema veze, bar se nećeš misliti za parking. Neće biti dosadnih turnira u košarci, nogometu i vaterpolu. Niti glasnih koncerata, od kojih ne možeš oka sklopiti.

Neće biti feštica i štandova koje će priječiti put do tvog birca. Od kuće do grada trebat će ti 7 minuta. Uključujući i stajanje za cigarete. Naručit ćeš pelin tonik i prigovarati… pa ničemu. Sad je sve savršeno. Osim što je prehladno. Već si potrošio 4 metra drva. Možeš se zakleti da je prošle godine, u ovo vrijeme, bilo upola manje. Bura ti je sinoć toliko tukla u prozore, da ti nije dala spavati. A popodne su oni vlaji, koje imaš za susjede, slavili neku „vlašku stvar”. Nisu ti dali da „ubiješ oko“. Poslali su ti, doduše, po malom malo mesa i kolača, ali ne mogu oni takvim stvarima kupiti tvoj mir. Da se bar vrate u selendru iz koje su došli. Sve bi bilo bolje.

Ili bi bilo jednako loše? Našao bi ti prijatelju, novog krivca za svoje raspoloženje!

A nije do drugih, vjeruj mi! Do tebe je!

Mogao si to i drukčije!

Mogao si sjesti u to svoje auto. Odvrnuti najdražu pjesmu i glasno pjevati dok se kroz gužvu voziš na plažu. Mogao si naći centimetar svog prostora za taj ručnik, baciti se u more i plivati s guštom dok te ruke i noge ne zabole. Mogao si s djecom baciti picigin ili ih učiti skakati salto i bauka. Mogli ste skupa polizati sladoled i smijati se dok vam se topi niz ruke.

Za sve su krivi furešti ili?

Mogao si i samo leći na taj ručnik, namazati se zaštitnim faktorom s mirisom kokosa i čitati knjigu. Mogao si otići u grad s ekipom, sjesti na pivu, zabavljati se i biti sretan što tvoj grad napokon živi. Mogao si i tom vlaji od susjeda, viknuti čestitam i hvala. Makar i bura derala. Ma možeš i ostati sam u kući kad ti nije do nikoga, ali ne možeš kriviti druge kad se ponašaš kao šupak.

Nije do Talijana, Nijemaca pa ni Čeha. Nije sigurno ni do purgera, vlaja i bodula. Ako ti smetaju baš svi, zapitaj se je li možda do tebe.

Komentari

Neki baner