Čitajmo zajedno

Lucinda Riley: Olujna sestra

Ponekad se treba upustiti u čitanje bez prevelikih očekivanja. Priznajem, imam ih i sama, ali nekoliko puta su me ugodno iznenadile knjige od kojih nisam očekivala previše. Sedam sestara, prvi dio poznate sage o posvojenim sestrama D’Aplies, uspio me prebaciti i u mjesta i razdoblja o kojima je Riley pisala. Rio de Janeiro i Paris, romantični odnosi, tajne, dozvoljene i zabranjene ljubavi. Sve mi je to bilo jako dobro upakirano u podeblji roman u kojem sam zaista uživala.

Autorica me jako dobro uvela u cijelu priču i zaintrigirala dovoljno da joj se u potpunosti posvetim.

Kad sam zatvorila prvi dio, pomislila sam kako jedva čekam još. I dočekala sam Olujnu sestru, ponovo pomalo oprezna jer nisam znala hoće li me možda ovog puta nešto razočarati, hoće li Riley posegnuti za istim načinom pripovijedanja i hoću li možda dobiti sličnu priču onoj prvoj. Ali nisam. I ovaj je put uspjela. Olujna sestra me malo manje držala u neizvjesnosti od prvog nastavka, ali opet sam se zabavila. I opet me zaintrigirala te se jako veselim Sestri u sjeni, trećem nastavku koji nas odvodi u London, moj najdraži grad.

Ovaj nastavak započinje trenutkom u kojem nam Ally opisuje gdje je bila u trenutku kad je saznala za smrt svog oca, Pa Salta.

“Sunčala sam se gola na palubi Neptuna dok mi je Theova ruka zaštitnički počivala na trbuhu.”

Na taj način upoznajemo Alkionu, drugu sestru, obrazovanu glazbenicu koja se zadnjih nekoliko godina profesionalno bavila jedriličarstvom. Njeno je glazbeno obrazovanje usko povezano sa samom radnjom ove knjige te njenim podrijetlom. I ona, poput najstarije sestre Maje, odluči pročitati pismo koje joj je otac ostavio te, nakon još jedne tragedije koja ju zadesi nakon očeve smrti, spakira ono osnovno i uputi se u Norvešku, prema koordinatama koje je vode k njenom podrijetlu.

Čitajući prijevod knjige Jensa Halvorsena, Ally biva prebačena u Norvešku 19.stoljeća, selo i grad te glazbene krugove u kojima su se kretali njeni preci.

U knjizi upoznajemo mladu seljanku Annu, jednostavno djevojku anđeoska glasa koju prepozna Herr Bayer, jedan od najvećih mecena tadašnje Kristijanije te je dovodi u grad, obećavši joj karijeru pjevačice. Anna ne može sakriti svoj talent te ga u gradu vrlo brzo svi prepoznaju. Naivna i mlada, Annu još ne razlikuje dobro od lošega te ju zavede šarmantni violinist Jens.

Priča se seli u Leipzig u kojem pratimo Jensovo studiranje na Konzervatoriju i Annino postepeno shvaćanje situacije u kojoj se našla, trenutaka u kojima postaje svjesna što je ostavila za sobom i na što je pristala kad je pobjegla s Jensom. Posjedovala je Kristijaniju, divio joj se i sam Edward Grieg, skladatelj Peer Gynta, publika ju je veličala i sva su joj vrata bila otvorena, i norveška, ali i europska. No, Annu je zadesila druga sudbina, sve dok Jens nije nestao.

Lucinda Riley: Olujna sestra

“A tvoja karijera? Molim te, Anna, iznimno si talentirana. To je velika žrtva, pa makar i radi ljubavi.”

Drugi dio romana prati nešto noviju povijest te se prebacujemo u Njemačku 20.stoljeća, vrijeme kad je Hitler sijao strah mnogim centralnim državama.

Klupko se pomalo počinje odmotavati i Ally je sve bliže otkriću svog podrijetla. 

Roman je na trenutke predugačak i smatram da je dio sa sadašnjosti razvučen, prepun nepotrebnih dijaloga, čak pomalo i nerealnih zbivanja. Ali kada zaplovimo u prošlost, sve se zaboravi. Priča je toliko zarazna i zanimljiva da jednostavno morate čitati dalje i saznati što se sve događalo i koji su razlozi Allyina posvojenja. Zašto je Pa Salt odabrao baš nju? Odakle joj sav taj glazbeni talent?

Kao i u prvom nastavku, Lucinda Riley me puno više zaintrigirala dijelovima u kojima opisuje zemlje iz kojih djevojke potječu. Mislim da se puno bolje snašla i u odnosima među likovima tog doba. Odnosi u sadašnjosti su mi pomalo plitki, ubrzani, preforsirani, ali čak i hladni. Vjerujem da je s namjerom tako pisala, ali mene je puno više dotakla prošlošću.

Sama tema ovog nastavka puno mi je bliža i fasciniralo me sve što sam pročitala o norveškoj glazbenoj sceni tog doba.

Nisam znala ni da je njemački Leipzig bio središte glazbene kulture, a i svidjelo mi se i kako je ubacila židovstvo kao temu, obzirom da je dio radnje smjestila u tridesete godine 20.stoljeća.

Tema ovog nastavka puno mi je bliža i fasciniralo me sve što sam pročitala o norveškoj glazbenoj sceni tog doba. Nisam znala ni da je njemački Leipzig bio središte glazbene kulture, a i svidjelo mi se i kako je ubacila židovstvo kao temu, obzirom da je dio radnje smjestila u tridesete godine 20.stoljeća.

I ovim me romanom Lucinda Riley zabavila te ga preporučam kao idealno ljetno štivo. Najdraži dio oba romana mi je putovanje u prošlost, u gradove koje sam vidjela, ali i one koje ću, nadam se, posjetiti jednog dana. To i očekujem od književnost, da me zavede, zainteresirana i odvede u neke druge dimenzije i sfere.

Izdavač: Egmont (Biblioteka Puls) 2019

Izvor: Books, Movies, Music

Komentari

Neki baner