Osobni razvoj

Promjena – (ne)prijatelj?

Često čujem od klijenata s kojima radim nezadovoljstvo određenim aspektom života. Ponekad su to glavni razlozi zbog kojih su i potražili pomoć. Životnih priča je nebrojeno puno, što sličnih, što različitih, a opravdanja i izgovora za uvođenjem neke promjene još i više.

Promjena je zaista teška. Nešto promijeniti u vlastitom životu, od nečega/nekoga otići, ponešto novo uvesti u životnu rutinu zasigurno nije jednostavno.

Promjena iziskuje trud i vrijeme.

Još češće mi ti isti ljudi govore kako ipak nisu uspjeli u onome što su naumili, verbaliziraju ljutnju usmjerenu prema samima sebi jer su smatrali da su dovoljni jaki za nešto novo i drugačije, nešto bolje. Također, vole reći kako su očekivali malo bržu promjenu, no nje ni na vidiku.

Eh da, ovdje nastaje zamka u koju se može vrlo lako upasti. Mnogi ljudi, uključujući i mene, ponekad traže izgovore kako bi zaštitili sami sebe od neugodnih emocija. Ono što treba imati na umu je sljedeća stvar: ono čime smo trenutno ili neko izvjesno vrijeme nezadovoljni vrlo vjerojatno nije nastalo preko noći. Višak kilograma, prekomjerno pušenje ili konzumacija alkohola, sklonost kockanju, sklonost negativnom pogledu na život i tako dalje imali su svoj put razvoja. Neću sada ulaziti u etiologiju pojedinih poremećaja u ponašanju (posebice klinički značajnih slučajeva) jer je naglasak na promjeni životnog stila. Ista ta promjena znači: vrijeme, angažman, ulaganje, svakodnevno odrađivanje malih ciljeva i na kraju krajeva, motivacija.

Zamislite samo situaciju u kojoj kupite novu perilicu za rublje. Potrebno vam je nekoliko dana, možda i tjedni da se na nju naviknete. Kako to da onda tako lako zanemarimo težinu neke veće promjene koju priželjkujemo?

Jako česta i poznata situacija je odluka o odlasku u teretanu uslijed nezadovoljstva fizičkim izgledom. Znamo da je vježbanje, jer smo tako pročitali, dobro i za našu psihu. U zdravom tijelu, zdrav duh! Gdje ćeš bolju motivaciju naći? I onda odustanemo.

Ne pričam napamet, počinjala sam s trčanjem tjednima.

Prvo nisam imala adekvatne tenisice – treba paziti na noge i kralježnicu! Potom nisam imala adekvatnu sportsku odjeću, ponekad je bilo previše vruće, a kad je padala kiša bila sam najsretnija osoba na svijetu – jer kako ću sada trčati?! Još malo izgovora…

Dakle, kada smo svjesni da nešto želimo mijenjati na sebi ili u svom okruženju jer se ne osjećamo više dobro i ugodno s istim, tada bi bilo dobro provjeriti istinsku želju za promjenom (koliko jako to nešto želim). Jasno je k’o dan da će postojanje odbojnosti prema životnom stilu kakav sada živimo voditi u smjeru žudnje za nečim drugačijim i boljim. Nadalje, važno je postaviti si i pitanje: dobivam li nešto iz ovoga kako sada živim i ako od toga odem, hoću li nešto izgubiti? Ako ću nešto izgubiti, možda ću nešto novo i dobiti? Znate onu pametnu stvar: kad se jedna vrata zatvore…

Sada smo došli do ključne stvari: resursi! Što mi je potrebno da ostvarim željenu promjenu?

Što mi je potrebno da krenem trčati onako kako sam zamislila (tri puta tjedno)? OK, nabavila ili ne tu adekvatnu sportsku opremu, trebam samo krenuti jednom! Što će se dogoditi najgore ako samo pokušam? Možda mi se i svidi. Možda će mi se tek tada aktivirati i pojačati motivacija za dalje. Što ću onda? 😉

U cijelom tom procesu pokušaja uvođenja novih stvari u život važan je neki oblik podrške. Podrška može dolaziti iznutra, a može biti i izvanjska (bliska prijateljica kojoj ste objasnili da vas tu i tamo podsjeti na vašu odluku i na to da ne odustanete). Možete sami sebi pisati poruke, podsjetnike za ustrajnost i lijepiti ih iznad kreveta, kao ja (omiljena mi je bila tijekom ljetnih ispitnih rokova: uči svaki dan kako bi mogla ići na INmusic).

Dragi čitatelji, razmislite, planirajte i krenite s mijenjanjem neželjenog kada ste spremni (nije potrebno od ponedjeljka)! Nije lako, ali kasnije duplo vrijedi. Odvažite se i pobijedite svaku utrku života!

Srdačno, samo osoba koja griješi 😉

Komentari

Neki baner