Per aspera ad astra Popularno

Privlačiš ono što jesi, a ne ono što se praviš da jesi

Evo me u mojih nekoliko kvadrata, između mojih četiriju zida koji me poznaju više od same sebe, koji su me vidjeli u svakakvim izdanjima i pred kojima se ne trebam skrivati. Trenutno svjedoče frustraciji.

Vruće mi je, živcira me uopće tipkati po tipkovnici koliko su mi ruke ljepljive, ali čim ih operem, nakon 5 minuta se opet orose. Uvijek sam više bila ljetni tip, ali s godinama ne podnosim vrućine, nimalo. Ne mogu ni spavati kako treba koliko je vruće, a to me čini dodatno frustriranom jer nemam energije razmišljati. Nemam energije ni za što, i frustrirana sam na samu sebe jer već danima odgađam napraviti i te sitnice koje bih trenutno morala.

Ovih dana uglavnom molim Boga za malo sna, gledam serije i smišljam načine da samu sebe natjeram na življenje, a ne preživljavanje i čekanje boljeg trenutka, iliti hladnijih dana. Ponekad prošvrljam društvenim mrežama, ali budem još umornija od svih tih silnih informacija koje uglavnom nemaju veze s vezom. Ponekad kliknem na Uspomene, ili Na današnji dan, ili kako se to već zove, pa mi izbaci poneku mudrost od prije nekoliko godina.

Izgleda da sam prije 2 godine napisala na status da privlačiš ono što jesi, a ne ono što se praviš da jesi.

Iskočilo je to u pravi tren pošto nisam imala pojma o čemu ću vam danas pisati, pošto ovih dana glumim ljenjivca, ili možda jesam ljenjivac. Nisam sigurna što trenutno jesam i što privlačim. No, ipak imam osjećaj da nisam totalno zaglibila.

Znate ono dok isplanirate sve do najmanjeg detalja, i dok mislite da je to savršeni plan koji će vas odvesti do točno onog što trebate, i da ne bi smjelo biti nikakvih problema, i onda nastanu svi mogući problemi, i onda se sve raspadne i morate ispočetka? E, to se meni dogodilo prošli tjedan, ili pretprošli, nemam pojma, pomalo sam izgubila pojam o vremenu. Ali! Malo je reć’ da sam bila potresena, ali sam ujedno dobila mogućnost da sagledam situaciju iz novih kuteva i da posložim stvari još bolje nego su bile. Tako da se ponekad jednostavno moraš raspasti, ali i priznati si da si se raspao, čisto da se možeš ponovno sastaviti.

Privlačiš ono što jesi a ne ono što se praviš da jesi

Isto kao što si ja sad moram priznati da trenutno nemam pojma o čemu pišem i da trenutno nisam u svojoj top formi i najboljem izdanju. Istina je da mnogo ljudi nije, i istina je da svi imamo takve faze, kod nekih su čak kronične. I eto, u takvim trenutcima nije najbolja opcija pravit’ se k’o da je sve u redu i lagat’ si kako si ti najbolji jer privlačiš ono što jesi, a ne ono što se praviš da jesi. Pa zato rađe poradi da budeš bolje umjesto da laprdaš i praviš se pametan jer…

Koliko zapravo vrijediš ako se moraš hvaliti? Upravo to.  

Možeš ti glumiti što god, možeš ti govoriti što god, možeš se ti hvaliti, ali nitko, ali apsolutno nitko te neće shvatiti ozbiljno dok to ne bude u skladu s djelima. Čak i ako te netko hoće shvatiti ozbiljno, neće trebati dugo da shvati što si zapravo.

Neće ti ni život dati to što želiš toliko dugo dok ne počneš i sam raditi na tome, a prvi korak je da sam sebi priznaš neke stvari. Ne možeš se izboriti s problemom ako se praviš da ne postoji, a ne možeš dalje dok se ne izboriš s problemom.

Privlačiš ono što jesi, a ne ono što se praviš da jesi.

I ako se pitaš zašto oko tebe ostaju samo krivi ljudi, zašto se uvijek nalaziš u nezgodnim situacijama, zašto ti nikad ne ide od ruke, zašto ti ljudi ne pridaju pažnju koju misliš da zaslužuješ – pogledaj prethodnu rečenicu. I sljedeću.

Privlačiš ono što jesi, a ne ono što se praviš da jesi.

Do čitanja.

Komentari

Neki baner