Usputna misao

Nezasitni proždrljivac

Upitam se nekad tko to krade moje živce, snove i iluzije a ponekad i maštanja? Vjerovali ili ne, taj proždire i ne nazire mu se kraj! Dok ne kažem dosta je bilo.

Reći to sam sebi, prepoznati i odlučiti u ovim u ubrzanim vremenima postala je prava umjetnost. Jer sve što radikalno odlučiš bude popraćeno neprihvaćanjem i teškom prilagodbom. A opet nekako si sretan jer se hrvaš i opireš onome što nije u tvojoj prirodi.

Čekaš, odlučiš, napraviš. I poštuješ da je to za većinu prebrzo. Ali znaš da je tako za tebe najbolje. Jer većina grabi dokle može i dokle ide. Granicu postavljaš sebi. Tada su drugi samo kap u tvojim morima. Jer znaš što hoćeš i kako. I znaš da je svaki rastanak i sastanak zapravo sa sobom, ne s drugima.

Nezasitni proždrljivci vremena i živaca tada nestaju, kao čarolijom odneseni.

Jer je tvoje vrijeme tvoj kralj. Koje dozira doživljeno, proživljeno a ponekad se i nasmije tvom planiranom. Od srca želim svima da na vrijeme prepoznate aždaje s anđeoskim licima i osmijehom,koji su tu samo da ukradu ono što je vaše. Pusa.

Čitaj još – Kontrasti naši svagdašnji

Komentari

Neki baner