Per aspera ad astra

Nije sve u novcu, nešto je i u ljudima

Vidi ovog koliko para ima, sigurno je imao vezu, sigurno je pola „ukrao“. Vidi ovu sponzorušu s Gucci torbicom, sigurno je nosi samo da bi se preseravala. Vidi ovog s Mercedesom, sigurno je kreten. Vidi ovu što putuje svijetom, sigurno misli da je bolja od nas običnih smrtnika.

A vidi ovog kretena što osuđuje ljude na temelju novca i statusa, sigurno je površan i ljut.

Što ako ti kažem da novac nema veze s osobnošću, i da novac nije nužno zlo? Jer ako novac već toliko kvari ljude, zašto onda radiš? Jer ti je dosadno, jer želiš upoznati nove ljude? A ne znam, ima i boljih rješenja ako je već to u pitanju. Ja mislim da radiš jer trebaš i/ili želiš novac, i da si možeš priuštiti nešto svoje. I znaš što? U tome nema apsolutno ništa loše.

Ili još bolje pitanje, zašto uopće trošiš novac ako je novac zlo? Bilo da je tvoj ili od roditelja ili od nekog desetog, ne bih u detalje. Zašto koristiti nešto za što mislimo da je zlo, a mi smo toliko sveti da nas ne zanimaju materijalne dobiti?


Istina da nije sve u novcu, daleko od toga, ali novac definitivno čini život lakšim. Mislim da smo svi vrlo svjesni toga, iako si ponekad ne želimo priznati pa onda rađe vrijeđamo one koji imaju više.

Druga stvar koju si ne želimo priznati je da bismo i mi sami kupovali skupu odjeću i putovali svijetom kad bismo imali toliko novaca. I u tome nema apsolutno ništa loše. Ako si zaradiš novac, nema veze kako, to nije današnja tema, na tebi je da ga trošiš kako god hoćeš. Zato i radimo na kraju krajeva, zato se i snalazimo kako god znamo – da bismo iskusili djelić slobode, da bi nam bilo što bolje, da bismo mogli pružiti više onima do kojih nam je stalo jer teško ćeš pružiti nešto nekome ako nemaš ni za sebe.

Jednom su mi rekli da novac ne kvari ljude nego samo pojačava ono što već imamo u sebi.

Drugim riječima, ako je netko kreten i dok nema novce, s novcima će vjerojatno biti još veći kreten, a dok je netko dobar čovjek i bez novca, s novcima će vjerojatno biti još bolji. Tako da nije sve u parama, nešto je i u ljudima.

Istina da postoje oni koji koriste novac samo za preseravanje i da bi se uzvisili nad drugima, ali kao što sam rekla, to je nešto što su već imali u sebi. Možda je do kompleksa, možda su nesretni, možda ih nisu voljeli pa se sad moraju dokazivati, tko zna. Ali znaš što? To je apsolutno njihova stvar i nije na tebi da se osjećaš ugroženo jer imaju više materijalnog od tebe.

Kad smo već kod osjećaja ugroženosti. Postoji i ona vrsta ljudi koja troši daleko van svojih mogućnosti samo da bi ljudi mislili kako su kul. Ili jer misle da je sramota imati manje, ili imati privremene financijske probleme, ili što god, ali nije, daleko je to od sramote.

Ljudi moji, to je život. Nekad ti se posreći više, nekad manje. Nekad si i sam kriv jer si se zezao dok si mogao nešto napraviti, ili si trošio na nepotrebne stvari umjesto da si štedio.

Ovdje možemo povući poveznicu i s kolumnom od prošlog tjedna – privlačiš ono što jesi, a ne ono što se praviš da jesi. Tako da ti pravljenje da je sve u redu neće pomoći da popraviš financijsku situaciju. Jedino što ti može pomoći je da se pomiriš da trenutno nemaš najviše, da razmisliš kako bi to mogao promijeniti i da počneš raditi na tome.

No, raditi je problem. Svi bi htjeli biti direktori, a nitko prstom ne bi mrdnuo. Ali gledaj, realno svatko može biti direktor. Daš par tisuća kuna, središ neke papire i evo, otvorio si firmu u kojoj si ti direktor. Bravo za tebe, direktor si. Pravi mali poduzetnik. Ali što dalje?

Misliš da je dovoljno otvoriti firmu i proglasiti se direktorom? Treba tu firmu pokrenuti, treba raditi na njoj danonoćno da bi mogao početi dobivati neke prihode od nje. Trebaš i nešto uložiti, treba riskirati s vremena na vrijeme. Nije dovoljno reći da si ti direktor i očekivati da će sve pasti s neba.

Uostalom, nitko ti ne garantira da ćeš kao poduzetnik imati više para od nekog tko je samo radnik.

Mali broj ljudi zaista uspije kao poduzetnik, jer očito nije lako, i očito ne može svatko napraviti nešto iz ničeg, a vjerujem i da njihov glavni motiv nije ni bio novac. Vjerujem da je glavni motiv nešto mnogo osobnije, neka vizija i emocija koja te tjera dalje kroz sve padove i izazove, a novac je samo popratna nagrada i jedna od mnogih stvari kojima možeš mjeriti uspjeh.  

Nije sve u novcu nešto je i u ljudima

Velika je razlika između stvarno uspješnih i bogatih ljudi i onih koji samo žele da ih tako doživljavaš. Zato ne moraš odmah na prvu osuđivati i vrijeđati ih samo zato što imaju nešto što ti nemaš, ili misliš da imaju nešto što ti nemaš.

Nisu ni ljudi koji imaju više dužni umanjivati se samo da bi se ti osjećao bolje i da tvoji kompleksi ne bi podivljali kraj njih. Imaju svako pravo uživati u onome za što su radili.

Nije ni na tebi da osuđuješ nekog na temelju onog što se vidi izvana.

Zapitaj se koliko si uopće bistar ako to radiš jer osuđivanje nekog na temelju njegove imovine i društvenog statusa isto je kao i misliti da ljudi uživo izgledaju jednako dobro (ili loše) kao i na Instagram fotkama.

Drugim riječima, nema veze s vezom.

Komentari

Neki baner