Čitajmo zajedno

David Mitchell: Kuća Slade

Prvi pogled na skrivenu kuću Slade mami uzdahe. Upoznajemo je davne 1979. godine, grandioznu i tajanstvenu. Susrest ćete neznanca koji će vas pozvati da uđete. Svaki put neki drugi, uvijek jako susretljiv i pravi domaćin.

Uvijek ćete se osjećati dobrodošlim, iako će vas neke sitnice zbuniti i navesti vas da postavite pitanja. Dobit ćete odgovor, uvijek. E sad, pitanje je hoće li vam se svidjeti.

Pitanje je što ćete uopće vidjeti u tom neobičnim zdanju. Ono što želite ili što vam nametnu? Svakih devet godina ista stvar, kuća ugosti nekog posebnog, neobičnog, prikladnog. Blizanci Nora i Jona imaju vlastiti plan koji svaki put provedu na potpuno drugačiji način, ali nažalost s istim ishodom. Postoji li izlaz ili ćete istinu saznati tek kad se nađete u kući Slade?

“Vrata mi privuku dlan. Topla su. A kad se otvore prema unutra, šarke zaškripe poput kočnica i pred nama se ukaže vrt, zujavi, nepomični, ljetni vrt. U njemu ima ruža, zubatih suncokreta, rasutih makova, bokora, naprstaka i puno drugog cvijeća kojem ne znamo naziv. Tu su i kamenjar, jezerce, pčele na svojoj cvjetnoj ispaši, leptiri. Veličanstven prizor.”

Kuća Slade jedan je od najzanimljivijih romana koje sam pročitala ove godine.

Podsjetio me na dvije filmske uspješnice, Ključ tajni (Skeleton Key) i Get Out (Bježi) jer tematski nalikuje na njihov glavni motiv. Vječni život, besmrtnost. Mnogi bi htjeli da se njihov glas čuje zauvijek, ali da i oni tome mogu svjedočiti. Pitanje je koliko su spremni za to učiniti, koliko ustrajni i pakosni.

Ovo je nadnaravan roman i ako niste ljubitelj takvih priča, slobodno ga zaobiđite. Ali ako imalo naginjete na tu “drugu” stranu, zadržite se na njegovim stranicama, mogao bi vas zarobiti. Mogao bi vas uvući u svoju maštovitost i originalnost, ali i svevremenost teme. Jer iako radnjom nemoguć, značenje koje prenosi je puno ozbiljnije i itekako moguće.

Stil Davida Mitchella me se izuzetno dojmio, a prijevod Saše Stančina u potpunosti je dočarao sve što je pisac htio prenijeti ovom pomaknutom i zanimljivom pričom.
David Mitchell: Kuća Slade

Meni se na trenutke doslovno ledila krv u žilama. Opisi su vrlo realistični i svaki sam mogla bez problema vizualizirati, a osjećaj klaustrofobije i neke neobične jeze cijelo je vrijeme bio prisutan. Svakih devet godina ista priča. Ljudi neobjašnjivo nestaju, kuća Slade se odjednom pojavljuje i povijest se ponavlja. Nekolicina “vanjskih” likova počinje sumnjati u nadnaravna događanja, ali nitko im ne vjeruje.

Hoće li istina izaći na vidjelo? Koliko je ona strašna? Je li kuća Slade samo privid ili je naša realnost izmišljena? Sve će vam se pomiješati, nikome više nećete vjerovati i malo pomalo počet će vas hvatati panika, zajedno s glavnim likovima ovog fascinantnog horora, toliko atipičnog, ali iznimno inventivnog.

“Gubitak voljene osobe boli, da. Svako ljudsko biće kojim ste se dosad nahranili za sobom je ostavilo ožalošćene koji su patili kao što sad patite vi. A nemaju čak ni koga okriviti, ili mrziti.”

Usudite se otvoriti prvu stranicu i uputiti u nešto novo, izmišljeno, ali toliko primamljivo da nećete moći odoljeti. Očekujte neočekivano i kad napokon budete ponosni na sebe jer ćete pomisliti da vam sve ima smisla, ništa više neće imati smisla.

Kuća Slade je poput kuće strave u lunaparku. Mami svojim izgledom, a skriva najgore moguće tajne, one o kojima ćete još dugo razmišljati. Tema kojom se bavi je univerzalna i može ju se opisati na razne načine te je izvrstan pokretač rasprava. Ovaj roman je puno više od onoga što ćete pročitati.

David Mitchell: Kuća Slade / Vuković&Runjić 2018.

Izvor: Books, Movies, Music

Komentari

Neki baner