Popularno Tridesete

Nimalo popularna istina: Drage moje žene za svoje ste jade same krive…

Ovo je jedan od onih tekstova koje pišem s nogu, žureći od jedne do druge obaveze i tumarajući gradom ispod nespretnog kišobrana. Kiša čas krene, čas stane i nebo izgleda tmurno i ljutito. Tako smatram da se osjeća svaka žena kojoj je već zaista dosta, svih tih životnih uloga koje su joj nametnute.

No pitanje je, koliko toga nam nameće društvo, a koliko smo toga mi nametnule same sebi?

Je li istina da nam Instagram diktira kako izgledati i okolina kako živjeti ili su to samo fiks ideje? Rekla bih iskreno, ovo drugo.

Nebrojeno puta sam se uvjerila da nikog na planeti ne zanima ni što radim, ni kako pri tom izgledam a još manje kako se osjećam, jer svi imaju dovoljno svojih briga i posla sami sa sobom.

Mi samo volimo misliti da se drugi s nama bave, jer to s jedne strane imponira egu, a s druge nas lišava odgovornosti za vlastite odabire. Zbog toga smo prigodno počele, koristeći pritom veliku dozu ironije, pričati da bi drugdje živjele bolje. No je li to istina? Mnoge žene na Bliskom istoku ne bi se s nama složile. Tamo su još uvijek zabranjene mnoge stvari koje mi ovdje uzimamo zdravo za gotovo.

No kod nas problematika nezadovoljstva polazi i od odgoja, u kojem se još uvijek žene uči da su manje vrijedne od muškaraca.

Jednim dijelom zbog duboko usađenog patrijarhata, s druge strane lošim prijevodom Biblije, u kojoj se Adam prevodi kao muškarac, a ne kao čovjek, pa onda lošom semantikom imamo objašnjenje u prijevodu s grčkog na latinski, a zatim na engleski gdje se već u prvom prijevodu izgubilo pravo značenje riječi – stvori ih na sliku svoju, a ne stvorio je njega na sliku svoju. No o tome bismo do sutra mogli. Jezikoslovci i povjesničari se slažu da se Biblija prevodila i cenzurirala i nadopisivala kako je kome pasalo (od Vatikana pa sve do Engleskih kraljeva). Žena je tu i kao osoba i kao rod i kao spol ostala dobrano sjebana.

No sve to skupa nam ne daje pravo na ono što radimo u svom modernom življenju i modernom nezadovoljstvu, a to je pljuvanje muškaraca.

Počela sam primjećivati da je to postalo jako popularno. Koristeći tu „pomodarsku tehniku“ mnoge  wannabe blogerice / influencerice, pokušavaju se brzopotezno probiti na blog sceni,  jer mnoštvu umornih i ogorčenih žena, treba neki ispušni ventil, a nezadovoljne svojim životima, najlakše se otresaju na svoje partnere (ili bivše), svoju djecu i sve slučajne putnike namjernike koji se većinom samo nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme.

Moderna žena sama je sebi najveći neprijatelj, jer silno želi biti emancipirana, pa misli da emancipacija podrazumijeva razne beauty tretmane, zero celulita, mega uspješnu karijeru u kojoj je dozvoljeno baš sve da bi se tog uspjeha i dočepala i naravno odbacivanje braka i veza, uz koje ide širokopojasna mržnja usmjerena prema čitavom muškom rodu.

Cijele te patničke drame više nisu pošteđena niti djeca, jer je vrlo moderno postalo javno patiti prepričavajući svu težinu trudnoće, porođaja i života s djetetom.

Ali mi biramo biti majke, pa zašto se onda uporno na to žalimo?

Biramo i raditi, biramo imati lijepo uređeno kućanstvo, biramo uređivati svoje vrtove i okućnice, biramo biti društvene, biramo biti i sređene i nafrizirane, pa zašto onda od svega toga radimo toliku dramu? Ispada kao da nas netko sve vrijeme bičem goni, no istina je da zapravo mi gonimo same sebe.


Izgradile smo u svojim glavama te slike nas kao modernih ratnica koje mogu, uspijevaju i znaju sve. I koliko god iscrpljene i umorne bile, odbijamo odustati od tih slika.

No istina je da ponekad treba stati.

Treba umjesto nedjeljnog ručka u pet sljedova, naručiti pizzu. To vas neće nipošto učiniti ni lošom majkom i suprugom, a zasigurno ne lošom ženom, već samo čovjekom.

Tepihe ne treba klofati svaki vikend isto kao što ni prozore ne treba prati pet puta mjesečno. Prašine će biti i sutra, taman da je danas i deset  puta obrišete. Na posao možete i u tajicama i tko će pobogu znati da niste depilirale noge jer ste kući stigle kasno i crknute legle u krevet?

Nimalo popularna istina: Drage moje žene za svoje ste jade same krive...

Koliko god imale zahtjevan posao, uvijek možete ljudski pokucati na vrata šefu i reći da ne možete s pet otvorenih projekata na svoja ramena natrpati još jedan i reći mu da molite da se i ostatak tima uključi u rad. Pravi šef će vam pomoći sam, seronja će naravno ostati seronja, ali kad se slomite do kraja pa završite mjesec i po dana na bolovanju, ionako će morati zasukati rukave i prionuti poslu, samo sada sam!

Nikoga nećete iznevjeriti ako se pobrinete za sebe, ali ne kukanjem, plakanjem, agresivnim statusima i komentarima i mržnjom koju sijete kamo god krenule, već odmorom, brigom za sebe, svoj um i svoju nutrinu.

Zato zagovaram pizzu nedjeljom! I zagovaram ponekad i raniji bijeg s posla i dulje spavanje subotom i zmazane prozore! I baš me briga što vaše majke na to uvijaju obrvama. One su u penziji i ionako nemaju pametnija posla no gurati nos u vaše živote i tražiti prašinu ispod svakog tabletića i gurati prste u teglice s cvijećem!

Imate pravo ne javiti im se na telefon svakih pola sata, imate pravo ne brisati prašinu svaki dan i imate pravo ne depilirati noge ako ste za to preumorne.

Zato odložite mačeve i buzdovane i prestanite oštriti jezike i nokte, već se ulovite odmora, pizze i neke dobre knjige! Prestanite same sebi postavljati ljestvice koje ne može dostići ni ona savršena barbika iz vaše glave.

Ljubi vas M.

Komentari

Neki baner