Čitajmo zajedno

Adrian Tchaikovsky: Djeca vremena

Žanr znanstvene fantastike. Mnogima omiljen, a mnogi ga uopće ne doživljavaju. Mislim da mu treba dati priliku jer svijet koji tamo možete pronaći mogao bi vas opčiniti i začarati. Neograničene mogućnosti, beskrajne ideje i originalnost krase romane u kojima ćete otputovati u daleke krajeve i upoznati neznane civilizacije, boriti se uz neobična bića ili posjetiti jednu novu vremensku dimenziju.

Djeca vremena, dobitnik nagrade “Arthur C. Clarke” slojevit je i opsežan roman u kojem susrećemo ono što je ostalo od ljudi.

Nalazimo se daleko u svemiru, u budućnosti i upoznajemo likove koji će nam se do samog kraja uvući pod kožu. Nećemo se družiti samo s ljudima, već i jako dobro ustrojenom zajednicom paukova, mutanata koji više nisu maleni i bezazleni, već itekako svjesni svoje sudbine i spremni na borbu za vlastiti opstanak, nevjerojatno inteligentni i prilagođeni svome okolišu.

Uplovit ćemo u svijet odlučne znanstvenice Kern čiji je eksperiment prije mnogo godina neuspješno završio te se družiti s ljudima koji su se pronašli usred sve te svemirske zavrzlame. Oni nisu upoznati sa stanovnicima koji su jako dobro isplanirali svoju obranu i jednostavno nisu spremni odmah dijeliti mjesto koje nazivaju domom. Pauci su mnogo više od pauka ovdje i mislim da ćete ih doživjeti kao sebi ravnima, a na trenutke čak i zaboraviti zašto ih se možda bojite.

Jer nakon ovog dana, tko zna što bismo mogli postići zajedničkim snagama. Na kraju krajeva, oni su odgovorni za naše postojanje. Mi smo njihova djeca, iako do ovog trenutka nisu ni znali za nas.

Ovo je roman kojem se treba posvetiti.

Uzmite si vremena, ušuškajte se i otputujte u jedan posve novi svijet, svijet koji će vas zaprepastiti, ali i oduševiti, onaj u kojem ćete se neprestano nešto zapitivati, pokušavati povezati činjenice, stvarati vlastite zaključke, a na kraju ostati paf. Dugo me jedan kraj nije toliko ostavio bez riječi, iznenadio i naveo na razmišljanje. Tchaikovsky je napisao fascinantnu priču, vrlo razrađenu i duboku, a “novi” narod koji upoznajemo, onaj je kojem se treba diviti i poštovati ga.

I u tom trenutku Kern nagađa da je paučje petljanje s virusom možda postiglo i više nego su mislili. Da je u ljudskim mozgovima već postojalo sićušno zrno koje bi poručivalo, Mi smo kao vi; koje bi od čovjeka do čovjeka rasteglo svilenu nit empatije i od niti satkalo mrežu preko čitava svijeta – što bi se bilo dogodilo?

Neke romane treba više puta pročitati. Ja sam sigurna da ću se Djeci vremena jednoga dana vratiti, da ću ih još pomnije proučiti i pokušati sve to shvatiti na jednoj višoj razini. Posvetit ću se svakoj njegovoj rečenici jer skoro svaka skriva nešto posebno, toliko važno i primjenjivo u mnogim situacijama, ovdje ili u miljama udaljenom svemiru. Ovaj će nas roman osvjestiti i dati nam odgovor na mnoga postavljena pitanja, ali i podsjetiti da moramo njegovati svoju ljudskost i naučiti postojati kao zajednica, a ne odvojena jedinka.

Adrian Tchaikovsky: Djeca vremena / Izdavač: Hangar 7

Izvor: Books, Movies, Music

Komentari

Neki baner