Popularno Tridesete

Sretno razvedena?

I službeno su se razveli. U ruci drži papir da je ponovno slobodna žena, dok krajičkom oka zamjećuje bijelu crticu, na mjestu gdje je do nedavno stajao vjenčani prsten. “Slobodna….” – misao koja joj se vrti glavom uzastopce, kao da osjeća lagani vertigo. Tko je doveo do ovoga više nije važno. Još se sjeća svoje vjenčanice i snova koje je predstavljala. Sad ustaje s malog zidića pokraj Općinskog suda, maše svom odvjetniku u prolazu, koji već hvata taxi i kreće prema uredu, dok ona rukama popravlja suknju, gura dokumente u torbu i korača. Ne zna ni sama gdje, ali odlučila je samo ići naprijed, korak po korak.

Odlučuje da je ovo zadnji put da razmišlja o njemu i njihovom braku. O uvredama i prevarama. O zaboravljenim obećanjima i nikad proslavljenim godišnjicama. Zna da je on sretan s drugom. I to joj predstavlja svojevrsnu “utjehu”, dok ona sad može biti sretna, jedino sama sa sobom. Toliko duguje povrijeđenoj, milijun puta izigranoj, tisuću puta ostavljenoj na cjedilu i previše puta ožalošćenoj – sebi. Šamar koji još bridi na njenom obrazu, nakon što ga je suočila s činjenicom da ga je uhvatila u prevari, još boli, kao i činjenica da je bio sposoban na nju dići ruku i okriviti je “za kopanje po njegovim stvarima”.

Koliko muškarac može nisko pasti. I koliko žena može biti slijepa kad ne želi vidjeti. 

Šamar je bio i budilica. Onaj alarm u glavi koji ne možeš ugasiti. Onaj poriv da se čupaš iz tog braka rukama i nogama i bježiš, bez da se ikada više okreneš.

I ne okreće se. Iako se osjeća obilježeno, slomljeno i istrošeno. Iako će ona biti etiketirana kao glupača koja je pustila “takvog frajera”. Onog koji joj je “pružio sve”. Kao da ona nije radila, kao da ona nije privređivala, gradila, stvarala.

“On se već dobro snašao…” – tako se gleda njegov odlazak u novi stan, s novom ženom. Nitko ne razmišlja da ta nova i nije baš tako nova. I da se on poodavno “snašao”…  A ona? Ona sad treba pravo kući, obući crninu i žalovati za kretenom? Podizati njihovu djecu sama i objašnjavati im jednog dana zašto je “tata otišao” i zašto se “mama i tata više ne vole”.

On će biti onaj koji ih vikendom vodi u kazalište, koji im uvijek stavi 500 kn u džep i kojem bježe kad im mama nešto zabrani… a njegova nova – stara draga, ona koja će njihovu ljubav i naklonost pokušavati kupiti skupim poklonima.

Nova ljubav? Za nju? Zar smije i pomisliti na to? Ne. Kažu da ona treba misliti na posao, kuću, obitelj i račune. Treba s posla samo do Crkve i placa i onda doma prati veš i kuhati večeru. Treba život pun pokajanja, jer da je valjala ne bi bila bivša žena? Treba peći kolače za dječje rođendane i smije se družiti samo sa svojim sestrama (ako ih ima). Što ima šetati parkom? Ići na salsa večeri ili u kino? To je za pristojne, udane žene. Za jednu poput buduće nove supruge njenog sad već bivšeg muža. Ona spada u kategoriju “normalnih”… nikako među razaračice brakova.

woman sleeping

Čudne li percepcije zar ne?

Kuda krenuti nakon ovog vertiga? U onu kuću koja je i dalje ista, fasada iste boje, šalice za kavu poredane na isti način, odmah do desertnih tanjurića… u njihovu sobu. Koja je sada samo njena, polu prazna.

Odmorit će se malo na njihovom krevetu, koji sada postaje samo njen. I snivat će o životu, kakvog želi živjeti… nakon njega. Maštat će o svemu što želi proživjeti, o mogućnostima koje donosi sloboda… živjet će s osudom i optužbama društva, ali obećaje si da je neće boljeti. Živjet će za sebe i svoju djecu. Neće dopustiti da je ovo slomi i pretvori u ožalošćenu, usamljenu i ogorčenu patnicu.

Ići će na salsa večeri ali njena djeca nikada neće osjetiti njenu odsutnost. Sve vrijeme koje je prije davala njemu, sad će biti njeno… i vrijeme za njene najdraže. I uživat će u kolačima i bacit će kroz prozor vagu… i skinut će ogavne brodske tapete sa zidova.

Obojat će sve u vedre boje. I bit će sretno razvedena.

Komentari

Neki baner