Osobni razvoj

Isplati li se ponekad skočiti u nepoznato?

Prije nekoliko dana pročitala sam intervju Jorgea Bucayja, slavnog argentinskog gestalt psihoterapeuta i pisca, u kojem je puno govorio o važnosti čitanja knjiga od malih nogu, o tome da su one izvrstan alat za širenje vidikaako ih želimo i znamo koristiti. Objasnio je da čitajući knjige širimo svoj svijet tako da postajemo znatiželjni, željni novih iskustava, upijamo nova znanja i odlazimo (u mašti) izvan svojih (trenutno postavljenih) granica – putujemo i istražujemo. Ovo je izvrstan primjer koji se može lijepo preslikati na odrastanje, pomislila sam!

Ne mislim na biološko odrastanje i sazrijevanje, nego na psihološko. Ono odrastanje koje dolazi s iskustvima, usponima i padovima, brigama, izborima, preuzimanjem odgovornosti, balansom između raznih životnih područja, izazovima i emocionalnim stanjima. Ono odrastanje zbog kojeg doista postajemo veliki ili stagniramo. Ono odrastanje koje možemopromatrati kroz zonu komfora.

Činjenica je da gotovo svi mi naporno radimo kako bismo si osigurali određeni komfor koji nam je potreban za funkcionalan i bezbrižan život, no što je sa situacijama u kojima smo previše prigrlili taj isti komfor i zaboravili na sve ono izvan njegovih okvira? Činjenica je i da se volimo ponekad držati za poznate stvari jer naprosto ne želimo osjetiti još jedno razočaranje, još jedan pad, još jednu emocionalnu ranu i još jedan neuspjeh. Strah i neuspjeh mogu biti velika kočnica za napredak!

Zato ono što Bucay ističe kao važno drži vodu – za mene! Čitanje knjiga od strane roditelja zajedno s djecom odmalena (prilagođenih po uzrastu i tematici) je prava vrijednost. Dijete tako razvija naviku čitanja, istraživanja, maštanja i teži upoznati nove i izazovne stvari. Tada se strahovi mogu zamijeniti znatiželjom i kreativnošću. Tada dijete ima dobru početnu poziciju koja kasnije može rezultirati adekvatnijim nošenjem saživotnimizazovima i preprekama.

Odrastanje možda i ne mora biti toliko teško, ponekad je sve stvar odluke i dobrog plana.

Stvar vlastitog odabira i kasnije, naravno, preuzimanje odgovornosti za taj isti izbor. To je odrastanje. Biti svjestan da je život prezentiran ponekad zasukanim rukavima i znojem, a ponekad i mirisnim ružama.Sve dok cijeniš ono što imaš, ali i težiš otkrivanju novih stvari,zapravo si spreman stati iza svakog svog izbora i svake svoje emocije, čak i one neugodnije. Često čujem i vidim primjere u kojima ljudi odustanu od neke svoje ljubavi, hobija, dugo željene stvari jer se boje, misle da se ne vrijedi truditi i boriti ili vjeruju da nisu dovoljno sposobni za ostvarenje istog.

Onog trenutka kad shvatiš da sudbina ne odrađuje cijeli posao za tebe, nego da mi itekakobiramosvoj put – spreman si osvijestiti svoje mane i emocije, sposoban prigrliti ih, analizirati i po potrebi mijenjati. Tada si emocionalno fleksibilan, tada si odrastao!

I za kraj još jedan primjer. Bucay kaže kako odrastanje znači imati uvid i kontrolu pokreta nad stolom za kojim sjedimo (zatvorite oči i zamislite samo na trenutak!).Idući do ruba stoladolazimo do kraja našeg poznatog dijela – svega što nam ide, svega u čemu smo dobri pa čak i onoga što nam ne ide toliko dobro. Što ako padnemo?

Isplati li se ponekad skočiti u nepoznato?

Možda narastemo još malo, možda se opečemo još koji put, a možda postanemo i zadovoljniji sobom? Ne znam, svatko zna za sebe najbolje. Život je prepun skokova i letenja u nepoznato.Upravo ti letovi znače iskustvo, prihvaćanjestvari kakve jesu i napredak uz svjesnost o mogućim rizicima.

Osobno jako volim rečenicu koja kaže otprilike ovo: nikad nemoj odrasti jer je to zamka! Sjetite se samo sebe kada ste bili djeca.Koliko ste maštali, bili iskreni, smijali se od srca i vjerovali.To znači „nikada ne odrasti“! Gledati svijet dječjim očima – s vjerom, entuzijazmom, ljubavi i nadom, ali i potrebom za učenjem, širenjem, rastom i preuzimanjem odgovornosti za svoje postupke. Zamka je ako odrastete, a taj osjećaj izgubite po putu! Sada, stisnite pauzu na trenutak, pogledajte svoj svijet i razmislite vrijedi li ponekad stati na liticu i skočiti u nepoznato!

“In order to fly you have to create space in the open air so that your wings can really spread out. It’s like a parachute. They only work from a high altitude. To fly you have to begin taking risks. If you don’t want to, maybe the best thing is just to give up, and keep walking forever.”

Jorge Bucay

Komentari

Neki baner