Usputna misao

Poslije lošeg uvijek dođe dobro

Kažu da je najcrnje pred zoru.Nisam je promatrala očekujući svjetlo nego onako smišljala koliko bih se mogla veseliti kad svane.I nikako si ne priuštiti propust svitanja. Ono uvelike objasni koliko je vrijedno biti strpljiv u mraku i koliko blagodati donese svjetlo. Čekao ga sam ili s nekim. Nema tu reda ni broja. Sve je savršeno i točno na vrijeme.

I svaka besperspektivnost izgubi bitku ako želiš dočekati svitanje. Isto kao i suton prizor je predivan. Imaš osjećaj da samo za tebe ispunja prostor i vrijeme. Ne obazireš se jer znaš da je to trenutak u kojem možeš uživati i u svim tim zalascima i izlascima , dugom ispisanim slovima poput nade i ljubavi. Koliko ti prirodni zakoni mogu biti blagoslov a koliko prokletstvo preostaje zaključiti iz vlastitog raspoloženja. A to isto odluka vlastite volje podupire. Ako se ne prepustiš jednom ili drugom. Uglavnom je obećavajuće. I traži umorne duše. Od ljudi, događaja, nepravdi iz ljudske perspektive, jednostavno svega što u ovaj život stane.

Zato, zagledati se u suton ili svitanje, izgleda obećavajuće i uvijek nudi novo. Bez obzira na to što u kovitlanju neizvjesnosti dočeka jutro. Živa si. Glava je na ramenu.

Komentari

Neki baner