Crvena točka Popularno

Da li jesam ili nisam?

Živimo u eri neprestanog preispitivanja, mjerenja i nadmetanja. Jesam li sretna? Jesam dovoljno dobra? Da li sam najljepše našminkana? Da li me vole? Jesam sigurna da me vole? Koliko, kako? Moram li bolje, više? Koliko bolje? Mogu biti broj jedan! Moram! Ali zašto?! Za čime žudimo? Što želimo od sebe i za sebe? Što nam je cilj? Kamo nas vodi to što želimo postići?

Upravo sam pročitala pitanje o tome jesam li zahvalna na ljudima oko sebe?
Ne, nisam! Poštujem, volim, pomažem, tražim pomoć, podržavam… ali ne osjećam posebnu zahvalnost. Jbg, ne!

Ne razmišljam tako. Ne kalkuliram i ne mjerim. Vrlo rijetko me ljudi razočaraju. Ne mogu se sada sjetiti niti jedne osobe koja me razočarala, a da bih to dugo pamtila.

Možda je to zato što ne očekujem ništa?!

Nitko mi ništa ne duguje i ako me netko poštuje, to poštovanje sam morala nekako zaslužiti. Isto je i obrnuto. Prema svakome osjećam početnu dozu ljudskog poštovanja, a za ostalo se trebamo potruditi. Nitko nije dužan gladiti me perom po dupetu (osim mog muža 😊), pa ni ja nisam dužna nikome skidati zvijezde s neba (osim njemu).

Ako trebaš pomoć, pomoći ću. Ako trebam pomoć, tražit ću je. Ne vidim da trebam bilo kome biti zahvalna za bilo što. Volim ljude i volim sebe.

Kompliciramo gdje got stignemo i pošto poto želimo biti posebni, jedinstveni, unikatni i bitni.

Da bi to postigli, spremni smo ići iz krajnosti u krajnost, baveći se koje kakvim nakaradama, samo da se nekako istaknemo. Po dobru ili ne, postalo je nevažno.

Ništa više nije ok, ako nije ekstremno!

Ne valja da je dobro, nego mora biti ultra dobro. Nije fora ako je fino, mora biti božanstveno. Ne pita se ako sam ok, moram biti ekstra ok.

Da bih se istaknula takva prosječna i obična, hajde da budem zahvalna. Hvala univerzumu što dišem, što me mama rodila, što je tata zavolio baš moju mamu i ona baš mog tatu, pa hvala što su me stvorili i hvala mojoj učiteljici što postoji i hvala psu što me ugrizao onomad kad sam još gologuza trčala po dvorištu, hvala lastama što odlaze i vrapcima što ostaju i hvala svima i svemu.

Zahvalnost kao novi životni fokus, insinuira da će ti se nešto dobro dogoditi zbog same tvoje zahvalnosti i dobrote. Neće, ne brinite! Ali zato imamo cijelu generaciju ljudi koji su zahvalni što sije sunce, pa zauzvrat što se trude da osjete zahvalnost očekuju sveopći životni boljitak, sve u paketu i na poklon.

Zašto ne bismo samo bili obični i normalni?

Normalno rasli, učili, napredovali, padali, ustajali, voljeli, ljutili se, smijali, radili, pjevali, jeli, trčali, družili se… zašto ne bismo prestali izmišljati kojekakve pizdarije i lijepo uhvatili svoj život za glavu i za rep?!

Ne znam osjetiti imaginarnu zahvalnost prema leptiru koji je u Indoneziji trepnuo, pa se nekako dogodilo da su zbog tog treptaja ove godine dobro rodile šljive. Ne znam i ne vidim potrebu niti svrhu, oprostite mi vi zahvalni.

Mene su učili, pa zatim natjerali da se potrudim, prebrodim, ustanem i idem, nađem rješenje, izvučem pouku, zaslužim poštovanje, da se smijem, plačem, ljutim i naučili su me da poštujem i volim. Kako se tu uklapa zahvalnost?

Da li jesam ili nisam?
Kaže ona meni jutros:
  • Od kad osjećam zahvalnost prema svemu što me okružuje, ide mi bolje u životu.
  • Pa što nisi tu zahvalnost našla ranije? Gdje tog ima?
  • Ti to nećeš skužiti!
  • Ajde me iskušaj!
  • Znaš, išla sam na seminar i tamo nam je jedna odlična žena sve objasnila. Tamo te nauče da svijet gledaš drugačijim očima i da se raduješ i budeš zahvalna. Kad to naučiš sve ti se nekako posloži.
  • Tko je ta žena?
  • Ma ona ti je imala neki posao gdje je bila loše plaćena i nije bila baš sretna. Sad joj je super! Ima love, vesela je i osjeća zahvalnost zbog svega što je iskusila.
  • Koliko si platila tu čaroliju?
  • Ti odmah o novcima!
  • Koliko?
  • Nije bitan taj novac nego benefit koji dobiješ na seminaru. Naučili su me da drugačije gledam na svijet.
  • Koliko?
  • Prestani!
  • Koliko?
  • 2000 kuna…
  • Da meni daš 2000 kuna ja bi isto bila sretna i naučila bih te da se smiješ sa mnom. Još kao bonus bih ti pokazala kako da budeš zahvalna univerzumu što si me srela!
  • Znala sam da ti to nećeš shvatiti! Znala sam!
  • Shvaćam, kako ne! Ti si lakša za 2000 kuna i sretna zbog toga, Čarobnica je zaradila 2000 kuna i isto je sretna! Meni se to čini kao savršen posao! Kad ono počinješ ti držati seminare?

Komentari

Neki baner