Dragana Radusinović Tafra: Tajkunova kći
Čitajmo zajedno

Dragana Radusinović Tafra: Tajkunova kći

Tajkun. Novopečeni bogataš. Hrvatski rječnici navode da je riječ o pejorativnom značenju koje u razgovornom jeziku obilježava financijskog moćnika koji se obogatio naglo, bez novca i rada. Hrvatska kultura općenito smatra da je riječ o negativnom, beskrupuloznom i nemoralnom posjedniku velikog društvenog, političkog ili gospodarskog utjecaja. Tematika koja je sveprisutna i gazi kulturološke granice jer svaka kultura ima svoje tajkune.

A tajkuni su odnedavno zašli i u književnost.

Zapravo, riječ je o tajkunskim kćerima. O jednoj takvoj u svom romanu prvijencu govori Dragana Radusinović Tafra. „Tajkunova kći“, roman objavljen ove jeseni u nakladi izdavačke kuće „Beletra“.

Riječ je o romanu koji prati mladu bogatašicu Jelenu Mogulić, tek pristiglu s britanskog studija u Zagreb, koja se priključuje kolektivu ogromnoga poduzeća svojega oca, moćnoga poslovnjaka Josipa Mogulića.

Osim autoritativnoga i strogoga oca, Jelenin dotadašnji raskalašen hedonistički život pada pod budni nadzor majke Sofije, žene koja zna sve o svakom i ne libi se te informacije upotrijebiti, a nizu likova u romanu pridružuju se i Jelenin rastrošni i razmaženi brat Marko, njegova ogorčena žena Eva s kojom ima tri sina, dementni djed Petar, ali i Markov kum, naočiti Luka Belem koji je bio zadužen za očuvanje Jelenine časti u dalekom Londonu gdje je ona (uz ljude poput britanskog bogataškog sina Malcolma Atleya) često gubila kompas i zdrav razum.

Radnja prati zbivanja koja se postepeno događaju tijekom osam godina, od 2010. do 2018. godine.

Autorica osim ljubavne tematike, u svojemu romanu pokazuje i izuzetno ekonomsko i poduzetničko znanje, dokazujući stručnost upotrebom stručnih termina vezanih za pitanja kojima može spasiti veliko obiteljsko poduzeće „Makromond“.

Dragana Radusinović Tafra: Tajkunova kći

Tekst je pisan u trećoj osobi, iskazujući nizom dijaloških instanci dinamiku, svakodnevnost i tečnost radnje. Ista se postiže i kratkim, ali pomalo dramatičnim rečenicama. Roman oblikuju snažan vokabular i poprilično životno pripovijedanje o nečemu što je za većinu nas nedostižno i sasvim daleko (poput putovanja, glamuroznih zabava i nezamislivih iznosa u eurima).

R. Tafrin pripovjedač hrabro progovara o bogataškom svijetu, dokonoj zlatnoj mladeži, prijevarama, pa čak i razlikovanju dobra i zla.

Upravo se ovo posljednje ogleda u poigravanjima „velikih riba“s „malima“, običan čovjek je u sjeni  megalomanskih ideja. Aktualnost teksta u svoju srž upisuje i nadmoć tjelesnosti kojom se dolazi do željenih ciljeva. Osobito je naglašen ženski aspekt zavođenja koji prikazuje način na koji protagonistica dobiva ono što želi.

Njena neutažena glad za bogatstvom, moći te uskakanje u tuđe krevete zapravo su sindrom izmaknute emocije, ne dobivanje potvrde svojih sposobnosti u djetinjstvu (nešto za čim Jelena izuzetno čezne, osobito kad je o njezinu ocu riječ). Još jedan zanimljiv doprinos ovoga teksta žanru ljubavnih romana svakako je činjenica da nijedan lik koji se zatječe u djelu nije ni izuzetno dobar ni izuzetno loš.

Svi oni „plivaju“ u svojim odabirima, greškama i uspjesima.

Nekima će oni izgraditi karakter i dovesti do rasta likova, neke će ostaviti na istoj razini, dajući na znanje čitatelju kako ne mogu svi ljudi biti dobri i razmišljati o posljedicama svojih postupaka. Jelenin rast vidi se u trenutku nemoći u kojemu dotakne dno i (pomalo nevjerojatno, a opet jasno) rješenje pokušava pronaći u crkvi.

Njezin čin djeluje pomalo nalik obraćenju Savla koji postaje Pavao, ostavljajući iza sebe razuzdan život i grijeh. Zanimljivo, apostol Luka pratio je svetoga Pavla, dok u ovome romanu drugi Luka (Belem) prati svoju zlatnu nit kojoj treba pomoći da u životu napravi pravi izbor i shvati da dobro i zlo nisu tek bajkovite zablude temeljnih civilizacijskih djela.


Pokajništvo i krivnja obojit će svakodnevicu portretima (baš onakvima kakve i Jelena slika), a svaki od portreta nosit će po jednu priču – majčin će govoriti o utišavanju istine, očev o manjku bliskosti, Malcolmov o srodnim dušama, Doloresin o labilnom prijateljstvu, Lukin o ljubavi, a na papiru će se pojaviti i dva nova portreta koja će nositi imena Martha i Katarina…

Tijekom ovoga napetoga romana i brojnih peripetija, izdaja i slomljenih srca koje će uslijediti, kao i potvrđene rečenice talijanskog književnika Giovannija Ruffinija kojom tvrdi kako su „status i bogatstvo lanci od zlata, ali svejedno lanci“, obitelj Mogulić isplivat će ponosita čela, bez suvišnih emocija koje bi narušile njihov ugled (rizici su za njih društvena igra, limunada koju svakodnevno smireno ispijaju), no svejedno i vidljivo promijenjeni. Jer tako to tajkuni rade. I njihove kćeri također.

Dragana Radusinović Tafra: Tajkunova kći / Beletra 2019.

Izvor: P. Š.

Komentari

Neki baner