Per aspera ad astra Popularno

Najprije će ti pomoć’ onaj koji ima najmanje, onaj otuđen, i onaj „manje vrijedan“

Negdje između useljenja u novi stan, preživljavanja prvih dana faksa, snalaženja s novim obavezama, istraživanja Zagreba i pokojeg (ne)planiranog hedonizma, cimerica i ja smo došle na temu praznih boca.

Vjerujem da su vam prve asocijacije na prazne boce 50 lipa i ljudi koji ih skupljaju, i u pravu ste. Pričala mi je kako su prije ona i njeni tadašnji cimeri imali dogovor s jednim čovjekom da mu daju sve prazne boce koje su skupili. Nakon što bi mu dali te boce, on im je svaki put donio napolitanke kao zahvalu.

Poanta?

Oni to od njega nisu tražili, oni su mu samo htjeli pomoći. Njemu su te napolitanke sigurno oduzele dobar dio onog što je zaradio od boca, ali ih je svejedno kupio jer je bio zahvalan što mu netko želi pomoći umjesto da ga gleda s visoka pošto on skuplja boce pa ga to čini „manje vrijednim“.

I gledajte, ne kažem da je to činjenica, i da ti netko tko ima više neće pomoći, ali je realnost da će ti veću toplinu, zahvalu, i pomoć pružiti upravo onaj koji nema mnogo. Zato što zna kako je to. Zna kako je to kad si izgubljen, zna kako je to kad si otuđen, a zna i koliko život okrutan i nepravedan može biti.

Najprije će ti pomoć' onaj koji ima najmanje

Uvijek će više razumijevanja imati onaj koji se morao boriti za sebe od onog kojem je sve palo s neba. Najviše suosjećanja će imati onaj koji je nekad na neki način bio maltretiran i osuđivan. Najtopliji osmijeh i utjehu će pružiti upravo onaj kojem to najviše treba. Najbolji savjet ćete dobiti od onog koji se najviše puta opekao jer je uporno želio isprobat’ sve na svojoj koži.

Mi „normalni“ mnogo puta zaboravimo koliko smo zapravo sretni, i koliko imamo. Mnogo puta postanemo oholi pa osudimo bez razloga, pa se uzvisimo bez razloga. Mnogo puta zaboravimo da je najvažnija klasifikacija ona koja razlučuje čovjeka od nekog tko samo diše i izgleda kao čovjek.

Onda hvala Bogu dođe jedna ljudina, i kupi nam napolitanke iako je te novce mogao mnogo bolje iskoristiti. Onda se malo prisjetimo koje su prave vrijednosti.

Pa zato, budite najprije čovjek, a tek onda sve ostalo.

Tretirajte i one oko sebe kao ljude. Možda to zvuči čudno, ali mnogo puta zaboravimo da su i oni oko nas od krvi i mesa, protkani vlastitim nesigurnostima i demonima.

Nije važno je li netko direktor ili čistačica, te da li se prema vama odnosi s poštovanjem ili vas gleda kao nekog manje vrijednog. Sve su to ljudi. To što neki od njih nemaju manire, ne znači da i vi morate zračiti istom energijom. Ne morate tog nekog ni voljeti, ne morate se ni slagati, ali ne morate ni omalovažavati.

Kažu da se dobro dobrim vraćam. Da vam iskreno kažem, ne znam je li to istina, čak i pomalo sumnjam, ali znam da se osjećaš mnogo bolje kad znaš da nisi govno.

Ako ništa drugo, imaš čistu savjest i mirnu dušu, a koliko se ljudi može pohvaliti s tim?

Komentari

Neki baner