Mi žene nekako smo naučile ne brinuti za sebe same.
Cafe

Mi žene nekako smo naučile ne brinuti za sebe same

O da, brinemo za sve oko nas, djecu, roditelje, supruga… Ali gdje se izgubila briga za žene, nas, okosnicu obitelji? Kao da smo manje bitne, i za sve ima dovoljno energije i vremena, osim za nas same.

Vrlo često žene koje čuvaju sebe i svoje mentalno zdravlje društvo proglašava sebičnima. Osobito u doba kad je burnout sindrom potpuno normalan u svakodnevnom životu i gotovo da nema osobe koja ga nije iskusila. Svi umanjuju taj problem, jer je on nekako svojstven ženama, pa ih se proglašava ludima i histeričnima. Navikli smo sve pljuvati i svemu davati etikete. U takvom društvu teško je priznati sam sebi da jednostavno ne možeš više, i da ti je potrebno vrijeme da se iscijeliš, oporaviš i ozdraviš.

Briga o samoj sebi nije samo samozadovoljna okupacija. To je redovan proces da bi se zaštitilo mentalno zdravlje. Čak je i Svjetska Zdravstvena Organizacija proglasila sindrom izgaranja stanjem u poslovnom okruženju i rizikom za žene. Pritisak da budemo savršene i dajemo sve od sebe u obitelji, na poslu i kućanstvu dovodi do iscrpljenosti, anksioznosti i bijesa. Imamo osjećaj kao da je pritisak preveliki i nema spasa.

Često ne uspijevamo naći dovoljno vremena za oporavak.

Ili čak malo vremena za „našu dušu“. Očekivanje okoline je prečesto zahtjevno i obaveze vrebaju iza svakog kuta. Ženu koja pronalazi vremena za sebe često proglašavaju lijenom i sebičnom.

Promotrimo malo život žene koja radi i ima djecu. Nakon osmosatnog radnog dana dolazi kući i brine o djeci, pere, kuha, posprema, često bez ikakve pomoći. Muškarac je taj kojem je dozvoljeno pogledati televiziju nakon posla, popiti pivo s prijateljima i opustiti se bez negativnih konotacija. Žena je ta koju se proziva ako nađe vremena za sebe.

I to je sušta realnost. To je naslijeđe u kojem živimo, naslijeđe naših majki koje su počesto imale burnout sindrom ali ih nitko nije shvaćao ozbiljno. Odgojene smo da budemo savršene, a ne ljudska bića. Kako žalosno ustvari.

Koliko od nas utišava taj unutarnji glas koji nam govori da unatoč svemu još nismo dovoljno dobre?

Koliko nas požali same sebe umjesto da se iznutra još više kritiziramo?

Koliko nas ima vremena za redovitu tjelovježbu, san i pravilnu ishranu?

Za druženje s voljenim ljudima, prijateljima?

Koliko nas ima vremena za zabavu i provod, trenutke u kojima ćemo uživati i izgubiti pojam o vremenu?

Koliko nas ima svoje tiho mjesto u koje se povučemo kad nismo dobro, bez vrištanja djece i zanovijetanja supruga, i bez dužnosti?

A upravo te stvari koje sam nabrojila, to su stvari koje bi svaka žena trebala imati ako se želi pobrinuti za sebe.

Ako želite brinuti konačno o samima sebi, tri stvari su koje morate imati na umu i redovito ih prakticirati.

  • Male stvari čine razliku.

Kad smo prezaposlene, vrlo često zaboravljamo uzeti kratak odmor, jednostavno pustiti naše misli i malo malo se odmoriti. Često kažemo, još samo da ovo završim i odmorit ću se a onda se pojavi još deset stvari u međuvremenu zbog kojih tak kratak mentalni odmor nikad ni ne uzmemo. Zato, uzmite predah više puta u danu. Jednostavno nađite vremena za njega. Poslušajte omiljenu pjesmu, sjednite, pročitajte par stranica knjige… sve je bolje nego raditi bez prekida i ne brinuti se o svojem mentalnom zdravlju.

  • Briga o nama samima nije univerzalna.

Ne postoji obrazac koji je za svakoga isti. Nema formule koja odgovara za sve isto. Netko je kreativan, netko uživa u fizičkoj aktivnosti, netko u čitanju. Nađite vlastiti ispušni ventil i držite ga se. Svako, pa i maleno bavljenje nečim što vas opušta pomoći će vam u očuvanju vašeg mentalnog zdravlja.

  • Briga o samome sebi počinje onda kad to sami sebi dozvolite. Vrlo često žene osjećaju grižnju savjesti kad uzimaju vrijeme samo za sebe. Mnoge od nas su se toliko uživjele u izigravanje žrtve da osjećamo kao da ćemo izdati ukućane ako se posvetimo samima sebi. Morate same sebi dozvoliti predah i relaksaciju. Odredite vrijeme u danu kad ćete imati svoj sat ili pola sata. Navijte alarm ako treba i suprotstavite se tuđim očekivanjima. Recite dosta.
Briga o nama samima nije sebičnost i nije nešto površno.

To nije samo uzimanje dvadesetak minuta u danu za sebe ili nagrađivanje za obavljeni posao. To je proces koji nas iscjeljuje, to je ljubav prema samima sebi.

Mi smo to zaslužile. A sad, izaberite nešto što vas veseli i u čemu uživate. Dajte si zadatak da barem sat vremena dnevno provedete u tome, s malim trenucima odmora tokom dana u kojima ćete razmišljati samo o tome. Naslikajte tu sliku. Izvezite taj goblen. Izađite na kavu s najboljom prijateljicom. Osvojite taj planinski vrh. Fotografirajte to mjesto koje vas ispunjava pozitivnom energijom.

Jer, žene, mi smo te koje smo stupovi elementarne jedinice društva a to je obitelj. Nismo se rodile kao robinje, nego kao ravnopravne. Počnite misliti o svom mentalnom i psihičkom zdravlju. Život je prekratak da biste doživjele izgaranje. Budite same sebi najbitnije i sve ostalo doći će samo po sebi.

Komentari

Neki baner