Previše se volim da bih se uspoređivala s ikim
Per aspera ad astra

Previše se volim da bih se uspoređivala s ikim

Ako je nešto teško za gledati, to je čovjek koji se svom snagom trudi postati nešto što nije. Još je teže kad si ti sam taj čovjek.

Pa da odmah prijeđem na stvar… Istina je, nisi savršen, nisi najbolji, nisi najljepši, nisi najpametniji, nisi najmlađi i nisi najsretniji, ali nitko na svijetu nije ti.

Nitko nije preživio sve izazove koje si ti preživio, nitko nema ožiljak kakav ti imaš, nikog ne upotpunjuju iste mane koje upotpunjuju tebe, i nikog ne bude noću iste one noćne more koje tebe drže budnim.

Nitko nema potpuno iste talente kao ti, nitko nema jednako veliko srce kao ti, i nikog ne usrećuju potpuno iste stvari koje usrećuju tebe.

I čim se ti počneš uspoređivati s drugima, ili se ponašati poput nekog kome se diviš, u čije društvo želiš upasti ili mu se želiš svidjeti, tog istog trenutka počinješ gubiti jer svjesno odbacuješ svoju jedinstvenost, a upravo ta tvoja jedinstvenost je tvoj najveći adut.

Taj isti trenutak je i trenutak u kojem prestaješ voljeti sebe.

Zašto?

Evo zato. Utuviš si u glavu da moraš biti nešto što nisi samo da bi se svidio nekome tamo, ili društvu općenito, i okej, počneš se ti ponašat’ u skladu s njihovim standardima i normama, sprijateljiš se s kim se već želiš, sve je super i tako dalje. Ali što će se dogoditi kad ti pokažeš pravo lice? Možeš li biti siguran da će biti i uz pravog tebe?

Vjerojatno neće, i to uopće nije njihova krivica jer si ti sam to odabrao. Odabrao si da tvoj standard bude nešto površno umjesto nečeg kvalitetnog samo zato što si mislio da nisi dovoljno dobar.

Odabrao si misliti nisi dovoljno dobar samo zato što netko drugi ima bolji auto, bolju vibru, bolji stil, bolji stan, bolju ekipui ne znam što sve ne. I upravo sve to što sam napisala znači da se ne voliš i da ne vjeruješ u sebe.

Govorim ti iz prve ruke.

Previše se volim da bih se uspoređivala s ikim

Nisam se ni ja uvijek ovoliko voljela, nisam oduvijek bila ovakva flegma na tuđa mišljenja, nisam oduvijek bila ovoliko ambiciozna i entuzijastična, a nisam ni uvijek bila ovoliko sretna i zadovoljna sa sobom koliko sam danas.

Znala sam da moram promijeniti vlastitu percepciju onog trenutka kad sam shvatila da sam nesretna. I bio je to vrlo mukotrpan proces. Najprije sam izgubila gro „prijatelja“, zatim sam dugo vremena bila „sama na svijetu“, ali upravo ta samoća mi je donijela sve što mi je trebalo jer sam prvi put u životu dobila priliku upoznati samu sebe. I znaš što? Shvatila sam da sam j***no odlična osoba.

Shvatila sam i da nemam baš te mane koje imam, ne bih bila toliko odlična osoba jer su me upravo one izgradile u ono što sam danas.

Shvatila sam i da sam ja sama jedina osoba s kojom se trebam ikad usporediti ili natjecati.

Zato su jedine usporedbe koje danasradim one kad gledam koliko sam narasla proteklih godina. Šta me briga da li si bolji ili lošiji od mene, ti nisi ja i nemaš istu priču k’o ja, isto kao što ja nisam ti i nemam istu priču k’o ti. Podržat’ ću te i pokušati shvatiti u bilo kojem slučaju, ali uspoređivat’ se neću jer se volim malo previše.

Želiš se uspoređivati sa mnom? Pa možeš. Možeš i govoriti da si bolji u svemu, možeš me i vrijeđati ako ćeš se tako osjećati bolje. To nije moja stvar.

Ali znaš što? I ti si već sad j***no odlična osoba. Možda nisi odlična osoba onome kome bi htio biti, ali takav netko ti ni ne treba.

Uzmi vremena i upoznaj se, bit’ će jasnije.

Bit’ će i poprilično oslobađajuće.

A tko ne voli slobodu?

Komentari

Neki baner