Kroz glavu mi mnogo puta prođe ona misao – “Da smo se voljeli drugačije”. Ali što bi to značilo? Sa svakom se osobom u svom životu voliš drugačije, nijedna veza nije ista kao ona prije nje. Svaka žena s kojom sam bio, bila je svoja, imala svoje vrline i svoje mušice. I ja sam bio drugačiji sa svakom od njih. Nekima sam bio savršen, nekima sam bio gad. Neke su se osjećale kao princeze, a neke su kraj mene ludile iz dana u dan. Sve je to do onog koliko smo bili jedno za drugo, u kojoj smo se životnoj fazi sreli, koliko smo se trudili razumjeti jedno drugo i koliko smo volje imali trajati u dvoje. Severina ima onaj neki fazon u pjesmi “Grad bez ljudi” u kojoj pjeva kako je vidjela ‘i đavla u raju i snijeg u maju, ali ne i muško koje, zna trajati u dvoje.’ Nisam ni ja još našao ženu koja zna u dvoje trajati. Nismo se još pronašli. Možda je to splet sudbine, možda su mi iskustva koja sam imao do sad bila predodređena, a možda sam samo krivo birao. Možda me zaslijepila ljepota ili nečija karizma, pa sam se zaljubio u površnost, a odljubio kad sam upoznao osobu. Isto se možda događalo i njima. Veze su pucale zbog velikih stvari, dubokih i opravdanih razloga ali i zbog sitnica, površnih gluposti, koje kad se sada sjetim, nakon što je prošlo dovoljno vremena mogu zaista nazvati glupim i nezrelim. No tada su se činile velike i nepremostive, ukazivale su na razlike koje ne možemo prihvatiti i zbog kojih ne možemo biti zajedno. U nekim vezama odrasteš. Shvatiš da si u neki odnos uletio kao klinac grlom u jagode, pa te dobro prodrmalo. U jednom trenu vidiš se s njom cijeli život, vidiš brak i djecu i zajedničku starost, u drugom ne možeš više čuti ton njenog glasa jer shvaćaš da ste se u tih par godina koje ste proveli zajedno toliko puta promijenili, toliko jedno drugom toga oprostili i zamjerili da ste istrošili svu moguću zalihu i sebe i svog razumijevanja i dalje jednostavno ne ide. Sebe upoznaš kroz odnose. Shvatiš što želiš a što ne, shvatiš koliko ti je bitna kemija, ali i da nije dovoljno da te neka žena samo pali, već i da je netko s kim možeš razgovarati, netko s kim možeš podijeliti brige i obaveze, a ne se samo dobro zabavljati u krevetu. Postane ti iritantno što mnoge žene koje upoznaš toliko nade polažu u svoj izgled. Tisuću i jedna krpa i krema su bitnije od svega, a tebi bude do one vibre koja se rodi između dvoje ljudi kad mogu strasno do dugo u noć raspravljati o nekoj seriji ili knjizi, jednako kao što ti je bitno da tu strast možete prenijeti i među plahte. Shvatiš da ni samo karakter nije dovoljan, da mora biti nešto što će te prodrmati do kosti kad je vidiš. Osmijeh, način na koji te gleda, kako se ponaša kad ne zna da je gledaš, kako zrači. I vidiš sebe kako se ponašaš blizu nje, želiš li joj biti sve što treba ili je samo želiš odvući malo na samo radi seksa. Ispostavi se na kraju da u ljubavi tražimo nekog tko će biti dovoljno lud da nas prihvati. A takvih je malo, takva je zapravo samo jedna osoba. Ona prava. Twin Flame, a nju ne sretnemo uvijek. Nju zapravo rijetki sretnu ili rijetki imaju dovoljno živaca da prihvate svu odgovornost koju odnos nosi sa sobom. Zbog toga bauljamo, idemo iz veze u vezu i putem često izgubimo sebe. A kad sebe izgubiš, teško da ćeš se pronaći s nekim novim, ne dok se sam ne skrpaš.
Iz njegovog kuta

Sve što tražimo u ljubavi

Kroz glavu mi mnogo puta prođe ona misao – “Da smo se voljeli drugačije”. Ali što bi to značilo? Sa svakom se osobom u svom životu voliš drugačije, nijedna veza nije ista kao ona prije nje. Svaka žena s kojom sam bio, bila je svoja, imala svoje vrline i svoje mušice.

I ja sam bio drugačiji sa svakom od njih.

Nekima sam bio savršen, nekima sam bio gad. Neke su se osjećale kao princeze, a neke su kraj mene ludjele iz dana u dan. Sve je to do onog koliko smo bili jedno za drugo, u kojoj smo se životnoj fazi sreli, koliko smo se trudili razumjeti jedno drugo i koliko smo volje imali trajati u dvoje.

Severina ima onaj neki fazon u pjesmi “Grad bez ljudi” u kojoj pjeva kako je vidjela ‘i đavla u raju i snijeg u maju, ali ne i muško koje, zna trajati u dvoje.’

Nisam ni ja još našao ženu koja zna u dvoje trajati. Nismo se još pronašli.

Možda je to splet sudbine, možda su mi iskustva koja sam imao do sad bila predodređena, a možda sam samo krivo birao. Možda me zaslijepila ljepota ili nečija karizma, pa sam se zaljubio u površnost, a odljubio kad sam upoznao osobu. Isto se možda događalo i njima.

Veze su pucale zbog velikih stvari, dubokih i opravdanih razloga ali i zbog sitnica, površnih gluposti, koje kad se sada sjetim, nakon što je prošlo dovoljno vremena mogu zaista nazvati glupim i nezrelim. No tada su se činile velike i nepremostive, ukazivale su na razlike koje ne možemo prihvatiti i zbog kojih ne možemo biti zajedno.

U nekim vezama odrasteš.

Shvatiš da si u neki odnos uletio kao klinac grlom u jagode, pa te dobro prodrmalo. U jednom trenu vidiš se s njom cijeli život, vidiš brak i djecu i zajedničku starost, u drugom ne možeš više čuti ton njenog glasa jer shvaćaš da ste se u tih par godina koje ste proveli zajedno toliko puta promijenili, toliko jedno drugom toga oprostili i zamjerili da ste istrošili svu moguću zalihu i sebe i svog razumijevanja i dalje jednostavno ne ide.

Sebe upoznaš kroz odnose.

Shvatiš što želiš a što ne, shvatiš koliko ti je bitna kemija, ali i da nije dovoljno da te neka žena samo pali, već i da je netko s kim možeš razgovarati, netko s kim možeš podijeliti brige i obaveze, a ne se samo dobro zabavljati u krevetu. Postane ti iritantno što mnoge žene koje upoznaš toliko nade polažu u svoj izgled. Tisuću i jedna krpa i krema su bitnije od svega, a tebi bude do one vibre koja se rodi između dvoje ljudi kad mogu strasno do dugo u noć raspravljati o nekoj seriji ili knjizi, jednako kao što ti je bitno da tu strast možete prenijeti i među plahte.

Shvatiš da ni samo karakter nije dovoljan, da mora biti nešto što će te prodrmati do kosti kad je vidiš. Osmijeh, način na koji te gleda, kako se ponaša kad ne zna da je gledaš, kako zrači.

I vidiš sebe kako se ponašaš blizu nje, želiš li joj biti sve što treba ili je samo želiš odvući malo na samo radi seksa.

Ispostavi se na kraju da u ljubavi tražimo nekog tko će biti dovoljno lud da nas prihvati. A takvih je malo, takva je zapravo samo jedna osoba. Ona prava. Twin Flame, a nju ne sretnemo uvijek. Nju zapravo rijetki sretnu ili rijetki imaju dovoljno živaca da prihvate svu odgovornost koju odnos nosi sa sobom.

Zbog toga bauljamo, idemo iz veze u vezu i putem često izgubimo sebe.

A kad sebe izgubiš, teško da ćeš se pronaći s nekim novim, ne dok se sam ne skrpaš.

Mario Krasnik

Komentari

Neki baner