Delia Owens: Djevojka iz močvare
Čitajmo zajedno

Delia Owens: Djevojka iz močvare

Prilično jednostavnog jezika i naracije, moguće zbog same teme koju obrađuje i sredine u koju je smještena, ova nas priča vodi u pedesete i šezdesete godine američkog juga, u Sjevernu Karolinu. Relativno primitivna sredina, iznimno konzervativnih stanovnika, onih koji se ne srame ogovarati sve što je drugačije. Pa tako i nju, Djevojku iz močvare.

Roman započinje zločinom počinjenim 1969.godine. Mladić je pronađen mrtav. Tijelo Chasea Andrewsa odbačeno je u kaljuži, bez vidljivih otisaka koji bi mogli ukazati na ubojstvo.

Je li riječ o samoubojstvu možda? Ili je ipak netko počinio strašan zločin?

Vraćamo se u 1952. i upoznajemo Kyu, djevojku koja postaje glavnim likom romana. Njen je život neobičan, okružena je močvarom i njenom florom i faunom. Kya živi sa svojom obitelji, jednom od onih o kojima se ružno govori. Prljavi, neodgojeni i neobrazovani, odbačeni od svojih sugrađana, idealan izvor govorkanja i ogovaranja. Te nesretne 52. Kya ostaje bez gotovo svih članova obitelji.

Majka je jednog dana jednostavno spakirala kovčeg te kratko nakon nje i sva Kyina braća i sestre. Ostala je sama s ocem nasilnikom i pijanicom i tada je započela njena borba za preživljavanjem. Napuštena šestogodišnjakinja morala je uzeti konce u svoje ruke i pokušati stvoriti život za sebe. Proučavala je močvaru, družila se s Tateom, jedinom osobom koja ju je prihvatila. I tako su godine prolazile. Sve dok Tate nije otišao. Jednostavno je nestao, kao i svi u Kyinu životu.

“Ne možeš biti povrijeđen ako nekoga voliš s druge strane estuarija. Svih ovih godina dok ga je odbijala, preživjela je samo zato što je on bio negdje u močvari i čekao. No sad možda više neće biti ondje.”

Chase Andrews bio je jedini koji ju je posjećivao, jedini koji je obraćao pažnju na nju. Barem je tako mislila. Okolnosti su se odjednom promijenile i nekoliko godina kasnije, Chase je pronađen mrtav.

Je li moguće da jedna osoba doživi toliko loših i negativnih stvari u životu?

Je li moguće da nikome, baš nikome nije stalo do šestogodišnjeg djeteta i da ga svi jednostavno napuštaju? Nije li dovoljno da joj je otac bio nikakav čovjek, već joj je i majka samo nestala, bez ijedne riječi, bez objašnjenja. Nisu li je rođena braća i sestra barem malo voljela da je uzmu sa sobom? Što je sa sustavom? S velikom Amerikom?

Delia Owens: Djevojka iz močvare

Jednostavno ne mogu i ne želim vjerovati da je nešto takvo bilo moguće tih godina 20.stoljeća. Svi smo upoznati s borbama za crnačka prava, posebno u južnjačkim zemljama. Nikome nisu bili važni. Ali ovo je bjelačko dijete, ostavljeno samo usred bespuća močvare. Je li moguće da socijalna služba nije ništa uradila iako je znala u kakvim uvjetima to dijete živi?

Sve skupa je toliko negativno, toliko pesimistično da mi je svega bilo previše u ovom romanu. I kada napokon pomislite da je, unatoč svim tim propustima države koje ste u međuvremenu odlučili zaboraviti, Kya uspjela ostvariti normalni odnos s drugim čovjekom, i on je odluči napustiti. Bez ijedne riječi, bez pozdrava, bez objašnjenje. Zar su ovdje svi toliko slabi? Jednostavno ne mogu to povjerovati i to me i ljutilo dok sam čitala ovu priču.

Kya je iznimna osoba i treba joj se diviti. Autorica je stvorila jaku i odlučnu heroinu koja se uspjela izdići iz onoga što ju je snašlo.

Dokazala je da američki san ipak postoji. Delia Owens uspjela je izveličati svoju zemlju u kojoj je na kraju jedno odbačeno siroče pobjedilo sve nedaće. Bilo joj je dozvoljeno. Više je nitko nije gledao kao prljavu djevojčicu iz močvare. Svi su je odjednom prihvatili. Jesu li oni možda takvi bili i dok je odrastala? To nismo saznali.

Jedine dvije osobe koje su od samog početka bile uz nju bili su Jumpin i Mable, takozvani crnčuge, oni na najnižem stupnju ljestvice. Osim Kye, oni su jedini “ljudi” u ovome romanu. Priznajem, ne može se suditi ni Tateu te Kyinu bratu Jodieu. Oni su bili dječaci koji nisu znali kako se nositi sa svojim osjećajima. Za druge nemam opravdanja, jednostavno ih ne mogu pronaći.

Najljepši dio ovog romana su opisi močvare i biljnog i životinjskog svijeta koji upoznajemo. Kya je zaljubljena u sve što je okružuje, ona diše s močvarom i u njoj prepoznaje utjehu, sklonište i strah. Jedino je močvara nikad nije iznevjerila. I zato joj je morala odati počast, na sebi svojstven način, iskreno i nesebično.

“Močvara nije kaljuža. Močvara je prostor svjetla, gdje trava raste iz vode, a voda utječe u nebo. Rječice teku polagano, krivudaju, prenose sunčevu kuglu do mora, a dugonoge ptice uzlijeću s neočekivanom otmjenošću – kao da nisu stvorene za let – usred graje tisuće snježnih guski.”

Djevojka iz močvare je dobra knjiga. Ali je li me izula iz cipela? Nije. Jesam li je čitala s knedlom u grlu, s maramicama pored sebe? Nisam. Ovo je roman koji će u vama pobuditi različite osjećaje. Potaknut će vas na razmišljanje, kritiziranje, možda i poistovjećivanje. Svatko će je doživjeti na svoj način, promotriti iz različitih kuteva. Nekoga će možda malo i razočarati. Sigurno će ostaviti nekakav trag.

Delia Owens: Djevojka iz močvare / Vorto palabra

Izvor: Books, Movies, Music

Komentari

Neki baner