Na kraju dana karakter ipak pobjeđuje izgled
Per aspera ad astra

Na kraju dana, karakter ipak pobjeđuje izgled

Činjenica je da lijepi ljudi uglavnom lakše prolaze kroz život. Ali samo na prvu.

Koliko vam se puta dogodilo da vidite nekog zgodnog frajera ili zgodnu žensku i jednostavno postanete opsjednuti njima? I koliko se vam puta dogodilo da se opsjednutost pretvori u razočaranje, pa čak i gađenje, dok im vidite pravo lice? A koliko se vam puta dogodilo da vam netko tko je na prvu ružan postane predivan dok mu upoznate dušu?

Mnogo puta, da.

Zaista je prava rijetkost pronaći nekog čija je vanjština usklađena s njegovom nutrinom.

I koliko god u ova doba bili opsjednuti izgledom, najnovijim krpicama, stiliziranjem istih, koliko god šminke koristili da bismo se osjećali bolje u vlastitoj koži i koliko se god namještali pod pravim kutem za savršenu Instagram fotku, na kraju dana se ipak sve svodi na karakter. Na karizmu. Na osjećajnost. Na čovječnost. Na ljudski interijer.

Lijepo lice lako privuče, ali teško zadrži ako ostane na lijepom licu.

Ma lijepo lice prođe i prije nego se snađeš.

Ne oslanjaj se previše na njega. Nemoj ni žaliti ako ga nemaš. I da ga imaš, prošlo bi. Bolje ne imat’ lijepo lice nego ne imat’ mozak.

E vidiš, to je tragedija. To je možda čak i epidemija u ova doba. Tragična epidemija. Ali tko sam ja da sudim? Ja sam jedna od onih koji se još uvijek izvlače na plavu kosu dok se zbune čisto zato što se im ne da slušat’ neke stvari.

Na kraju dana karakter ipak pobjeđuje izgled

Iako i to može biti pametno. Ne slušati baš sve što ti govore; pogotovo one koji ni sami nemaju posložene živote, ili nemaju ni približno ono čemu ja težim. Mnogo njih nema ni pojma o čemu govori, a ipak govori. Tek toliko da ispadnu pametni pa da se mogu osjećat’ bolje u vlastitoj koži.

Neki su i samo ponosni zato što barem nešto znaju pa onda cijeli svijet mora znati da oni to znaju. Samo da blagdan ne naprave u to ime. A neki te samo žele umanjiti pa to upakiraju pod kritiku, ali stari moj, tanka je granica između konstruktivne kritike i omalovažavanja. Dok daješ konstruktivnu kritiku, moraš znati na temelju čega je daješ, zašto je daješ i kako bi popravio to što je netko napravio. Nije dovoljno reći nekome da nema pojma.

Ali što ćemo sad s njima? A ništa. Nećemo se sigurno svađati. Pametniji popušta i to fakat stoji. Nemate pojma koliko sam živaca sačuvala puštajući kretene nek’ budu kreteni. Oni ionako sami sebe pokopaju prije ili kasnije, vjerujte mi.

No, i dalje mi mogu poslužiti kao primjer ljudi kojima izgled zaista ništa ne može pomoći.

Tu su i oni ogorčeni. Oni koji te prostrijele pogledom ako im samo iz pristojnosti kažeš „Dobar dan“. Što ti imaš kome govoriti dobar dan. Ajd’ bježi nekamo. Imaš i ona gunđala kojima apsolutno ništa ne odgovara i svakoj sitnici će pronaći manu. Vampiri se mogu sakriti pred njima koliko ti ta vrsta ljudova može energije popit’. Točno mi ponekad dođe da ih lupim metlom po glavi. Tek tol’ko da imaju pravi razlog za gunđanje. Ali neću, evo majke mi. Toliko samokontrole još imam.

Zapravo, mislim da te ništa ne čini ružnim kao negativno razmišljanje. Ni grbica na nosu, ni zakrivljeni zubi, a bome ni previše počupane obrve. Sve se to može sakriti pred negativom. I kretenizmom.

Jer koliko se god u ovo Instagramsko doba činilo da su izgled i oku vidljiva estetika sve na svijetu, zaista nisu. Veća je vjerojatnost da ćemo odabrati one čija nam duša najviše odgovara nego one koji su nam samo lijepi. Veća je vjerojatnost da ćemo biti sretniji uz one koji nas nadopunjuju i motiviraju nego uz one koji samo lijepo nadopunjuju naše Instagram fotke.

Kako god okreneš, na kraju dana, karakter ipak pobjeđuje izgled.

Komentari

Neki baner