Ponekad samo gledam svoju ženu i u tišini uživam u tom daru sreće koji mi je život pružio, Grad bez ljubavi, Trebamo naučiti da drugi ljudi nisu ovdje da bi ispunjavali naše želje...
Iz njegovog kuta Popularno

Ponekad samo gledam svoju ženu i u tišini uživam u tom daru sreće koji mi je život pružio

Naravno da je volim. Ali, s godinama, da budem iskren, više od toga sreću mi pruža jedna druga činjenica. A to je da osjećam vrlo snažno poštovanje prema svojoj ženi. 🙂

Svakako da se to poštovanje temelji na tome da ima karijeru koju voli, dio je našeg tima koji se brine i odgaja dva sina, drži kuću pod kontrolom (odnosno svi mi dobijemo rasporede kada je dan za čišćenje  ), uvijek drži do svog izgleda… i zapravo sve ono što je nekako zajedničko svim bračnim parovima koji su i dalje zajedno (a mi smo evo već 17 godina u braku).

No ima jedna stvar koju posebno volim kod nje i zbog čega je najviše poštujem – ona zna, može i ima apsolutno pravo uvijek i za bilo što reći “NE”.

Taj “NE” je zapravo više simbolična riječ iza koje se krije njena intelektualna neovisnost, sposobnost donošenja odluka na temelju NJENIH, a ne mojih ili zajedničkih stavova, mišljenja ili pogleda na svijet.

U društvu (posebno muškom) je dosta raširen stav da je sretniji onaj koji ima poslušnu ženicu, koja uvijek kaže da, jer njegova je riječ zakon, on je gazda, on je muškarac. U takvim brakovima parovi često imaju identične stavove o većini stvari (barem službeno jer ona ne želi proturječiti), problemima u životu se pristupa na zajednički (njegov) način.

Iskreno, u takvom bih braku ja umro od dosade.

Jer snažna, pametna, intelektualno neovisna žena je pravo bogatstvo za dušu muškarca, jer tada on zna (barem ja) da je ona IZABRALA mene, a nije na mene PRISTALA. Ne znam zvuči li ovo možda malo zbunjujuće pa ću probati to jednostavnije reći kako bih pojasnio što točno osjećam:

Poštujem svoju ženu zato što sve u našem braku radi jer to želi, a ne zato što smatra da mora ili bi trebala. A ima slobodu u svakom trenutku reći da nešto ne želi. Slobodu koju nije tražila jer je to sloboda koju nitko nema pravo niti dati niti uzeti. To je njena sloboda koja joj prirodno pripada od trenutka kada je došla na svijet.

I u svoj toj slobodi, sa svom tom inteligencijom, razumom, pameću i iskustvom, ona je ipak izabrala mene. I unatoč svoj toj slobodi i dalje me bira svaki dan, jer je to čini sretnom. Ja je činim sretnom.

Pa tko normalan se ne bi osjećao zbog toga kao kralj svemira!?

Zato je – osim ljubavi – jedan od mojih najsnažnijih osjećaja prema njoj poštovanje. 🙂

A taj izvor poštovanja, zajedno u paketu s ljubavlju, je nepresušan izvor energije koji će mi zauvijek davati i snagu i volju da za nju uvijek napravim sve, da uvijek budem tu kad me treba (i ne treba  ), da uvijek budem netko na kog se može osloniti i u čijem naručju osjeća sigurnost i sreću, osjeća da je kod kuće.

Damir Naumovski

Komentari

Neki baner