Svi smo mi oštećeni ali upravo nas to čini ljudima kakvi jesmo
Per aspera ad astra

Svi smo mi oštećeni, ali upravo nas to čini ljudima kakvi jesmo

Ako nešto cijenim kod ljudi, to je hrabrost da glasno kažu koliko su nesavršeni, koliko ih je život oštetio i koliko su jako morali udariti o dno da bi danas znali sve što znaju. Cijenim i one koji to s ponosom prihvate kao dio sebe.

Jer svi smo oštećeni. Ista dijagnoza, različite priče. Isti uzrok, različite posljedice.

Uzrok je život. Posljedice su načini na koje se nosimo s istim. Rekla bih da je Darwin bio u pravu kad je rekao da samo najjači opstaju, ali bih rekla i da je mnogo puta ostao neshvaćen. Nisu najjači oni najjače muskulature, ni oni najglasniji, ni oni koji se prikazuju kao da im baš sve ide od ruke, a ni oni čiji je osmijeh postojan 24/7. Bože, ti nasmiješeni su mi oduvijek sumnjivi.

Ne možeš uvijek biti sretan. Fakat ne možeš.

Oduvijek mi je prvi instinkt da nešto skrivaju. Da od nečeg bježe. Od samih sebe, rekla bih. Da se lažno predstavljaju, a kome još trebaju lažni ljudi u životu?

Ne mogu oni biti ti najjači koji opstaju.
Svi smo mi oštećeni ali upravo nas to čini ljudima kakvi jesmo

Rekla bih da su najjači oni koji se najzdravije nose s izazovima, s oštećenjima, s vlastitim problemima. Oni koji su dovoljno slomljeni da znaju bolje, i dovoljni jaki da prihvate slabost i teškoću. Oni koje nije sramota pasti, i oni koji znaju da je svaki pad samo jedan korak naprijed.

Vjerovali ili ne, život nam daje samo ono na što smo spremni. Svaka prepreka je ovdje samo da nas usmjeri i da nam pokaže koliko zapravo možemo. Da nas natjera da preskočimo granicu.

Zna život da smo mi plašljivi i da je mala vjerojatnost da ćemo sami odlučiti „E danas ću testirati svoje limite.“ Zato nam pošalje određene ljude i situacije samo da nas malo pogurne.

Pošalje nam prijateljicu koja je tu da nas izda, da nas iskoristi. Pošalje nam dečka čiji je zadatak dati nam nadu, a onda slomiti srce. Pošalje nam toksičnog suradnika. I onu jednu lokalnu tračaru koja sam čeka da nas uhvati „na djelu“ pa da može izmišljat’ priče dalje.

Pošalje nam ih život čisto da možemo znati bolje. Čisto da znamo kakvi ne želimo biti, i s kakvim ljudima ne želimo biti okruženi.

Pošalje i nas na neka čudna mjesta. Pošalje nas na mjesta gdje smo neshvaćeni. Pošalje nas tamo gdje će svaka naša ideja i misao ostati ismijani. Pošalje nas na mjesta gdje ne možemo biti svoji. Pošalje nas na mjesta gdje se moramo boriti u tuđim bitkama. I tamo gdje odavno ne izlazi sunce, gdje je mrkli mrak.

Ali pošalje nas on čisto da očvrsnemo. Čisto da budemo spremni na velike stvari koje nam je pripremio. I na stvari koje će napokon biti prikladne našoj duši.

Ima on čudne puteve, ne mogu reći da nema, ali znaj, ako ne ide prema planu, ide prema sudbini.

A oštećenja koja nastaju putem… Svi ih imamo. Svi smo mi oštećeni, ali nas upravo to čini ljudima kakvi jesmo. Svi smo oštećeni s nekim razlogom, kojeg tek trebamo otkriti.

Komentari

Neki baner