Vječiti optimist!
Cafe

Vječiti optimist!

Bilo da se radi o malenim nezgodama ili velikim životnim nedaćama, čini se da spadam u kategoriju vječnog optimista. Ne znam je li to dobro ili loše, ali mislim da sam zdrava osoba upravo radi činjenice da u svemu pronalazim onaj famozni „silver lining“.

Sinoć sam rano otišla spavati jer sam znala da me čeka težak, obavezama ispunjen dan. Oko jedan iza ponoći, u sobu mi je uletjela kćer u panici. Skočila sam iz kreveta kao ošinuta. Razlog – pukao je akvarij i voda je curila ne sve strane. Malo iza ponoći, skupljala sam sve moguće ručnike i plahte da bi pokupila vodu, a zatim jadne ribe stavila u kantu. Kad sam ponovno legla u krevet, na pamet su mi padali kojekakvi scenariji, od toga da će se susjedi iz kata ispod žaliti jer im je strop vlažan, od toga da ribe neće preživjeti, pa do razmišljanja, pobogu, zašto se to desilo baš danas kad se želim naspavati…

Ujutro sam otišla na posao i pod pauzom se zalila kipućom kavom. Opekla sam cijelu lijevu podlakticu i s užasom gledala kako mi se dižu mjehuri. Trebalo je posao odraditi do kraja, a i nakon posla u nabavku novog akvarija… kroz glavu su mi se vrzmale kojekakve misli, od toga da je sve to samo negativna energija pa do toga: oh Bože, što je slijedeće?

Naravno, dok sam pokupila kćer i kupila novi akvarij, na ruci su popucali svi mjehuri i ogulila se koža, pa sam brzo otrčala u ljekarnu po zavoje i kreme.

Stigla sam kući, zamotala ruku u zavoje i krenula čistiti stan. Petak je, želim se riješiti stvari da sam slobodna za vikend.

Kad sam počistila stan, ponovno premotala ruku i preselila jadne ribice u novi akvarij, natočila sam čašu vina i sjela. Dakle, danas više od ičega trebam taj „silver lining“.

A onda sam počela razmišljati.

Koliko puta u životu nam se dogode negativne stvari u životu. Ne pričam o malim nezgodama, nego o velikim, bitnim stvarima poput gubitka voljene osobe, raskida važne veze ili ozbiljne bolesti. Može li osoba nakon takvih događaja izaći još snažnija, s neočekivanim pozitivnim promjenama? Svakako da može.

Kad se suočimo s nekom patnjom, postajemo sućutni i manje sudimo drugima.

Vrlo često sudimo. Ako je netko izgubio posao, znamo okrutno reći, ah to je zato jer se nije dovoljno trudio ili bio dovoljno dobar. Ili… razboljela se zato jer nije dovoljno brinula o samoj sebi. Međutim, kad se nama dogodi nešto loše, postajemo nekako ranjivi i prepoznajemo ranjivost i u drugima. Ponekad shvaćamo da tu nema krivice, nego se loše stvari događaju i dobrim ljudima. Tuđa patnja više nam ne predstavlja prijetnju, nego postaje izvor povezanosti s drugima i blagosti u ophođenju s bližnjima.

Kad nam se dogodi nešto jako loše, vrlo često otkrijemo da smo jači nego što mislimo. Iako na početku pomislimo : ja ovo ne mogu, ja neću preživjeti… na kraju se ispostavi da smo svejedno preživjeli. Dan po dan, korak po korak, bez obzira na bol koju osjećamo, spremni smo ipak nekako preživjeti. Teškoća na s je naučila da iz sebe izvučemo snagu za koju nismo ni znali da posjedujemo. Vrlo često ishod zamišljamo gorim nego što on ustvari bude, a patnju mislimo da će trajati zauvijek. Međutim, na kraju se ispostavi da smo otporniji nego što smo mislili. Čovjek je snažno biće.

Jedna od najboljih stvari koje se dogode kad proživljavamo teška vremena je kristaliziranje pravih prijatelja.

Često će nam pomoći oni od kojih to nikad ne bismo očekivali, a oni za koje dajemo desnu ruku u vatru razočarat će nas i jednostavno nas napustiti. Nemojte žaliti za ljudima koji vas u teškim trenucima ostave. Okrenite se onim bitnima, ma koliko dotada ta prijateljstva bila nebitna. Oni koji su uz vas i pomažu vam kad je najpotrebnije, to su ljudi kojima se želite okružiti. Ostale pošaljite k vragu.

Ako ništa drugo, u teškim životnim situacijama možete procijeniti svoj život realno i shvatiti što ustvari od života želite. Stvari koje su nekoć bile bitne – postaju nebitne. Shvaćate da ne želite svoj život provesti brinući što drugi govore ili misle, te vrlo često shvatite da je život prekratak da biste ga proveli nesretni. Već je to dovoljno da se uhvatite promjene i odvedete se u smjer koji je za vas bolji i povoljniji.

U svakom slučaju, ma što da vam se dogodilo, uvijek nađite nešto pozitivno u svemu. Naš narod kaže – ne dao Bog većeg zla. I u pravu je. Svaka tragedija, svaka nedaća uči nas nečemu boljem. Pronalazimo snagu za koju nismo i znali da je imamo. Otkrivamo prijatelje za koje smo mislili da su samo poznanici.

Optimizam je ključ sretnog života.

Što se mene tiče, sad znam da je sreća što je akvarij pukao dok je moja kćer bila budna, inače bi 100 litara vode iscurilo na pod. Vjerojatno bi prouzročilo veću štetu nego ovako.

To što sam se opekla, zarasti će. Sreća je što nisam pala i prolijala vruću vodu po licu. Nastradala je samo podlaktica. Sreća je i što sam imala dovoljno novaca da odmah kupim novi akvarij i silne zavoje koje ću idućih tjedan dana premotavati.

Sve što se dogodilo, na meni nije ostavilo nekog velikog traga. Riješili smo problem, pali, ustali i sad idemo dalje. Zahvalna sam i što sam odmah poslala prijateljici slike ruke, pa me ona požalila.

U svemu uvijek pronalazim nešto dobro. To je tako… takva sam ine mogu drugačije.

Vječiti optimist.

Komentari

Neki baner