Žene nikad nisu svijetu bile potrebnije nego sada…

Prijatelju moj, Bog je razdvojio svjetlost od tame, a ženi je dao božanske moći da u muškarcu razdvoji dobre namjere od zlih misli. Žena rađa, žena osjećajima stvara, i nikada ovome svijetu nisu bile potrebnije nego sada, one istinske, božanstvene žene.

Ženu voli ili ostavi, ali znaj da u oba slučaja ona stvara i rađa. 

Nikada ne žali njene oči ako u njima otkriješ patnju samoće. One duboko u sebi skrivaju sveopću ljubav za jedinstvenog partnera. Takve oči spajaju nebo i zemlju i otvaraju uska vrata koja vode u raj. Osmjehni im se srećom iz dubine svojih očiju. Poštuj to da njene oči ne mogu obuzdati oganj i vodu kada joj se tijelo navikne na mekane prste.

U želji da je osvojiš, ne zaboravljaj da je zavođenje jedinstvena umjetnost ljubavne igre koja kreće osmijesima, a završava pogledima, u kojima ti u njenim očima vidiš samo nju, a ona u tvojim sebe samu. Potpuno će ti se predati tek kada, ne gledajući te, vidi u tvojim očima da je gledaš zatvorenih očiju. I tada ne oklijevaj! Zagrli je tako snažno da joj zdrobiš sve one kukavice i beskičmenjake koji su godinama gradili njenu čvrstinu i hrabrost. Budi muškarac najčvršće nježnosti.

Milan Nikolić Izano, odlomak iz knjige “Žig vrelih usana”