Nađimo vremena za one koje volimo za biti čovjek - čovjeku..., Lijepa žena - turbulentan život - fatalan kraj?,Tvoja me haljina nikada neće impresionirati kao tvoj um i tvoja autentičnost , To što se tvoja draga udebljala ne daje ti pravo da budeš dvolični gad!
Popularno Tridesete

To što se tvoja draga udebljala ne daje ti pravo da budeš dvolični gad!

Bili smo zajedno već više od pet i po godina, kad mi je rekao da mu smeta što sam se udebljala. Gledala sam u njega zabezeknuto, ali ništa nisam rekla. Mojih tadašnjih 6 – 7 kila viška, bile su ništa u usporedbi s njegovih barem 10. Ali nisam mu to kao on meni, nabila na nos. Prešutjela sam. I pogriješila.

Naredni mjeseci postali su prava trauma. Jer negdje kroz cijeli taj cirkus njegovog – ‘udebljala si se’ i moje potrebe da više spavam, da mnogo šutim i da budem potpuno nezainteresirana za cijeli svijet, otkrila sam da mi štitnjača ne radi dobro. Moje kilice i letargija bile su posljedica bolesti, a ne prejedanja. Njegove pak… nisu bile važne.

Sve više smo se svađali, odjednom je sve što radim, što želim, kako živim, kako kuham ručak, peglam košulje i pjevam (jer je to bilo razdoblje kad sam se intenzivno bavila glazbom) postalo problem. Njemu je smetalo sve a ja sam šutjela. Bila je nevjerojatna ta moja snaga kojom sam mrtva hladna znala stati ispred njega i samo ga blijedo gledati dok bi on držao svoje monologe.

Počela sam uzimati terapiju za štitnjaču i naglo smršavila. Bila sam kao prut. Tada je krenuo sasvim drugi scenarij, u kojem sam se po njegovom uvaženom mišljenju ‘namjerno izgladnjivala’ kako bih se uklapala u ‘glupe moderne stereotipe’. Išao mi je na živce do bola i sve češće sam se pitala što više radim s njim?

Vrijeme je prolazilo… a ja sam išla iz faze debljanja u fazu mršavljenja. Sve više sam mrzila i njega i njegovo nerazumijevanje i sebe koja sve to trpi.

Negdje u dubini zbilja sam vjerovala da tako treba biti, da u vezi žmiriš, da nakon tolikih godina zajedničkog života, stvari naprosto ne mogu biti kao na početku, da se ljudi promijene.

A mi smo se zaista mijenjali, iz lošeg na gore.

Negdje u to vrijeme nadobudno mi je kupio traku za trčanje. Pljunuo je preko 4500 kn za spravu koja je zauzimala trećinu naše spavače sobe i svaki dan me ispitivao jesam li vježbala. Jesam li se vagala, što kaže vaga… u nekom trenutku nakon godinu dana cirkusa i natezanja pukla sam. Sjećam se točnog trenutka kad mi je konačno prekipjelo, kad sam zaustavila traku, ugasila je i stala pred njega a on je mrmljao – ‘Nisi završila trening.’

‘Jesam.’ – rekla sam. ‘Završila sam trening i završila sam s tobom. Završila sam i sa sobom kakva sam zbog tebe.’

Više nikad nisam stala na vražju traku za trčanje i više nikad nisam dozvolila ikome da me umanjuje kao ljudsko biće zbog svojih kompleksa.

A trebalo mi je jako dugo da shvatim kako je preko mene, mojih problema sa štitnjačom i drastičnih oscilacija s kilažom, on zapravo liječio svoje frustracije, vlastita nezadovoljstva i mnogo ljutnje koju je vukao sa sobom.

Kada sam nedavno pričala s prijateljicom koja se već predugo navlači s likom koji svako svoje sranje istresa na njoj… i koja mi je rekla da ne razumijem kako je to voljeti nekoga, za koga znaš da nije dobar za tebe, dobila sam je potrebu zgrabiti i protresti i počela joj držati prodike… ali onda sam stala. Ugledala sam sebe u njoj. Sebe od prije nekoliko godina, ali iz nekog drugog života.

Ispričala sam joj koliko mi je dugo trebalo da progledam, da se zauzmem za sebe, da se počnem voljeti usprkos ne samo bivšeg, već i društva koje je prepuno nerazumijevanja i spremno te ne samo osuditi već raskasapiti ako samo zericu iskačeš. Otvorila sam joj dušu, ispričala kako nikad, ali nikad ne smijemo potiskivati sebe zbog spašavanja tamo nekog odnosa, jer iskreno, dobar odnos ne treba spašavati. On zapadne u krize, ima svoje ups and downs, ali ide dalje i mi kao osobe rastemo kroz njega.

U lošem odnosu mi umiremo i postajemo ljuštura. Kakav god on bio i kakvi god bili površni razlozi neslaganja. Zapravo su razlozi uvijek mnogo dublji od toga tko se koliko udebljao, kakvu ima frizuru i na koji način pegla košulje.

U pravoj ljubavi, ljudi su si podrška, ne vrijeđaju jedno drugo, ne ucjenjuju, ne postavljaju ultimatume, i ne kupuju trake za trčanje partnerici koja ima problema sa štitnjačom, već je prime za ruku i svako veće idu s njom u šetnju. U pravoj ljubavi, sjedneš i razgovaraš, ne držiš monologe i ne umanjuješ osobu nasuprot sebe, ne činiš sve da se osjeća mala i nevažna, kao zrno prašine ispod tvoje cipele.

Ne maltretiraš verbalno i psihički, jer si sebi uzeo za pravo postaviti se na neki pijedestal u svojoj glavi, pa smatraš da je osoba s kojom si, tvoj vjerni podanik, jer nije. Veza je partnerstvo i poštovanje. Sve ispod toga je parazitski odnos u kojem jedna strana služi kao otirač drugoj. I to nema veze s ljubavi.

Zbog toga kad čujem da je netko nekoga ostavio jer se ovaj udebljao ili smršavio, promjenio posao ili frizuru, ili se npr odlučio za veganstvo, pomislim kako je zapravo toj osobi učinio ogromnu uslugu! Oslobodio ju je sebe i svoje površnosti, svoje sebičnosti, nerazumijevanja i svoje fejkerske ljubavi.

Jer iskreno kilaža je nešto što je zaista podložno promjeni, ali ljudski egoizam – teško. Ili da bolje kažem ljudska glupost?

Zbog toga volite se, gradite se, radite na sebi. Ovaj tekst nije poticaj da ostanete tromi i pretili, ili da pak radite drakonske promjene u svom životnom stilu, već poziv na to da prije svega istinski volite sebe, zauzmete se za sebe i u sebe ulažete, a prava osoba znat će to cijeniti. Ako nije tako, onda vam je iskreno bolje bez nje.

Ljubi Vas M.


P. S. i da, ljubav bi zaista trebala vidjeti dalje od fizičkog izgleda. 😉

Komentari

Neki baner