Apsolutna sreća
Crvena točka

Apsolutna sreća

– Hoćeš reći da si ti sretna?
– Čekaj, čekaj! Iskobečila si oči i gledaš me frustrirano, pa mi je sad neugodno da ti kažem da jesam! Pitaj me lijepo, bez frustracije!

😎

– Okey, stvarno se osjećaš sretno?

🙄

– Vidi, ne nužno svake sekunde svog života. No, ako uzmemo cijeli moj život kao 100% vremena, otprilike 70% se osjećam sretno.

😍

– Hm, to je sasvim ok.
– Ali gledaš me s nevjericom?

🙂

– Da!
– Zašto?
– Pa, sumnjam u taj tvoj postotak.
– Postotak je paušalan i ad hock izrečen, zato što zapravo ne znam precizan odgovor. Ne sjećam se da sam ikad promišljala o tome koliko sam sretna ili nesretna. Jednostavno ne razmišljam o tome.

– Ja puno razmišljam o svojoj sreći. Mene to muči!
– Osjećaš se nesretno?
– Pa ne znam….da….možda.
– Što te čini nesretnom?
– Puno toga.
– Definiraj!
– Ne mogu to jednostavno definirati. Na primjer, ti ne voliš peglati, a peglaš cijeli život i kažeš da si sretna.

– Ne volim peglati, ali osjećam sreću kad sve ispeglam. Obuzme me sreća kad legnem na ispeglanu posteljinu ili kad obučem ispeglanu košulju. Meni je taj osjećaj važan i čini me sretnom. Ne bi išla svaki dan na posao, ali trebam novac s kojim ću kupiti nešto što će me usrečiti.

– Ali novac ne donosi sreću!
– Ma da?! Vidiš, mene novac usrećuje! Donijela sam ti danas cvijet, koji sam kupila novcem. Bila sam sretna dok sam ga kupovala, jer sam znala da ćeš se razveseliti kad ti ga donesem. Jesam te razveselila?
– Jesi!
– Potrošila sam benzin, kupila cvijet, ti si nam skuhala kavu, sjedimo na stolicama, u kući je toplo….to sve je novac!
– Da, ali zar se sreća svodi na materijalne stvari?

– Ne znam….izgleda da nas dvije različito gledamo na sreću. Ja nisam sklona gledati sreći u zube! Dobra mi je svaka! Mala, velika, slatka, trenutna, prizemna, duboka, površna…. ne biram puno! Moje životne minute se sastoje od tuge, radosti, ljutnje, pogreške, suza, smijeha, tišine, sunca, kiše, nervoze, potištenosti, straha, hrabrosti….sve to osjećam svaki dan.

– I kako onda kažeš da si sretna?
– Jer se osjećam dobro sa svim tim!

Razgovor je potrajao i obje nas prilično zbunio.

Imala sam osjećaj kao da trebam nekako opravdati svoju sretnost ili ću zvučati neiskreno. Ona me dobro poznaje! Bliske smo! Zna moje tuge, nervoze, strahove, patnje, neke moje neprežaljenosti, životne gubitke, frustracije….ipak tvrdim da se većinu vremena osjećam sretno?!

Izgubila sam neke meni važne i voljene ljude i to će me zauvijek činiti tužnom i ljutom, no dobila sam neke nove male ljude koji su izvor moje velike sreće.

Dogodilo mi se puno ružnih i nepravednih stvari u životu, no prebrodila sam ih. Neke teže, neke lakše, ali jesam! Naučile su me da mogu i znam, a to me čini sretnom.

Ne volim pospremati, ali volim red. Red me čini zadovoljnom i sretnom! Zato mi se nije teško potruditi da pospremim, operem, izribam, posložim, a nakon toga stavim na stol čisti stolnjak, vazu s cvijećem, poslužim si kavu u šalici koju volim, pa zapalim cigaretu. Budem tada baš sretna!

Kad ujutro čujem budilicu, nesretna sam!

Već za minutu, si namignem u ogledalu i nasmijem se. Za 10 minuta sam ljuta što je vani magla, ali nakon toga me razveseli što sam našla žvake u torbi.

Poslije se još sto puta u danu nasmijem i rastužim, razljutim i razveselim, smrznem se i preznojim, spotaknem se o nešto ili glatko preskočim! Ne želim sav taj košmar, ali znam da mi treba. To je život! Moj život!

Kad zapne – poguram!
Kad se smoći – posušim!
Kad je prevruće – rashladim!
Kad je prehladno – ugrijem!

Nikad nisam zastala i pitala sama sebe:
– Viktorija, da li si sretna?

Komentari

Neki baner