Elif Shafak: 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu
Čitajmo zajedno

Elif Shafak: 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu

“Bila je sretna što je dio ovog vibrantnog svijeta, ovog utješnog sklada koji nikad nije smatrala mogućim, i ovog neizmjernog plavetnila., blistavog kao rođenje novog plamena.”

Kad se ne možeš odvojiti od knjige, a ne želiš okrenuti posljednju stranicu, kad se s likovima toliko povežeš da imaš osjećaš da ih poznaješ duže od pet dana, kad se istog trena možeš mislima prebaciti u samu radnju, osjetiti okuse i mirise mjesta o kojima čitaš, znaš da si pročitao knjigu koju nećeš zaboraviti, znaš da je to jedna od onih koje će te još dugo pratiti i koju ćeš svima preporučati. Romani Elif Shafak dugo su mi na listi onih koje želim pročitati. Sad shvaćam zašto.

Od prve stranice upoznati smo s radnjom romana.

Leila Tekila, seksualna radnica, prostitutka, kurva, brutalno je ubijena i ostavljena na ulicama Istanbula. Leila će ispričati svoju priču. Kako? Imamo deset i minuta i 38 sekundi da saznamo kakav je njen život bio. Naime, nakon što srce prestane kucati, mozak još uvijek radi i osoba je sposobna razmišljati i sjećati se. Upoznat ćemo Leiline najbolje prijatelje, izopćenike poput nje same, “izrode” te duboko religiozne, tradicionalne Turske te susjednih, također strogih islamskih država.

Leilina će nas sjećanja odvesti četrdesetak godina u prošlost te nas postepeno privoditi završnom činu, onome u kojem nevina žena, samo zbog svojih životnih izbora, biva kažnjena. Znamo li pravi razlog? Postoji li on uopće? Je li to uopće važno u ovome romanu? Nije. Važna je njegova poruka. A ona je iznimno snažna, čak i pozitivna.

“Nije mislila da itko može očekivati više od pet prijatelja u životu. Ako si blagoslovljen, onda dva ili tri, a ako si rođen pod nebom punim najsjajnijih zvijezda, onda njih pet – više nego dovoljno za jedan život.”

Ovaj je roman oda prijateljstvu, onom iskrenom, koje ne osuđuje i ne skriva zavist. Elif Shafak opisala je šestero izopćenika, neprilagođenih autsajdera koji su svoju sreću odlučili pronaći daleko od topline vlastitog doma. U njihovu domu te je topline nedostajalo, ali su je uspjeli pronaći u zagrljaju, očima i prihvaćanju sebi sličnih. Uspjeli su se ostvariti barem na taj način. I bili su sretni jer su znali da su voljeni i da ih ništa ne može spriječiti da zauzvrat pokušaju učiniti sve što je u njihovoj moći.

Roman je podijeljen u tri dijela.
Elif Shafak: 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu

U prvom dijelu upoznajemo Leilu i njezine prijatelje te načine na koji su njihove sudbine isprepletene. Opisi su toliko realistični da zaista imamo osjećaj da smo tamo. Autorica nas također i obrazuje o Turskoj i njenim običajima, muslimanskim zakonima, često vrlo okrutnima i nemilosrdnima.

Upoznajemo i kulturu te fascinantne zemlje na dva kontinenta, uživamo u njenim kulinarskim specijalitetima te posebnostima za koje možda nikad nismo čuli. Iako često zaprepašteni pročitanim, na trenutke ostajemo i opčinjeni njenim ljepotama. Drugi je dio dokaz snage prijateljstva, često i prožet humorističnim i satiričnim opaskama, ali puno ozbiljnije pozadine. Treći je dio pročišćenje, svojevrsna katarza i zaključak svega. Nije ga lagano čitati, kao ni cijeli roman. Ali je užitak, neizmjerni.

Jednu od najvažnijih uloga u ovome romanu Elif Shafak dodijelila je Istanbulu. U njega je udahnula život na neki novi način. Dugo me opis nekog grada nije toliko oduševio, toliko začarao i privukao. Slično sam se osjećala u Zafonovoj Barceloni i Benedettijevu Montevideu. Nisam se mogla oteti dojmu da Istanbul samostalno diše, kao savršena kulisa svakoj rečenici i događaju, istovremeno toliko grub i hladan, a s druge strane neodoljiv i privlačan. Autorica piše o meni dalekom svijetu, nečemu s čime nisam upoznata i to čini tako uvjerljivo, s toliko znanja i ljubavi da ću bez sumnje posegnuti za mnogim njenim romanima.

Stil pisanja je jednostavan, ali sve je pomno razrađeno, bez nepotrebnih dijelova i viškova.

Sve je kako treba biti, osim odnosa prema Leili Tekili, Zaynab122, Nalan Nostalgiji, Hollywood Humeyri, Sinanu Sabotaži i Jameelah. Ali na kraju svega, oni imaju i više no što neki ikada dobiju. Jedni druge. 

“Možda smrt sve plaši, ali najviše one koji duboko u sebi znaju da su živjeli u pretvaranju i dužnostima, životom oblikovanim potrebama i zahtjevima drugih ljudi.”

Elif Shafak: 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu / Izdavač: Hena Com

Piše: Books, Movies, Music

Komentari

Neki baner