Važno je zvati se Eva, Nedovršene priče; Ostajem li bez sebe?, Budi tiha, budi duh, budi kao da nisi tu...
Cafe

Važno je zvati se Eva

„Žena je ženi žena“, rekla je nedavno poznata hrvatska književnica Vedrana Rudan, reagirajući na nedavnu sudsku odluku i privremenu mjeru kojom je pjevačici Severini Kojić naloženo predati svog sedmoipolgodišnjeg sina bivšem partneru Milanu Popoviću.

Naime, aludirajući na činjenicu kako je spomenutu odluku donijela upravo žena koja bi, prema nekoj zdravorazumskoj logici, trebala imati više senzibiliteta i razumijevanja za osjećaje druge žene kao majke, Rudan je vrlo znakovito i vješto parafrazirala upravo ovu staru misao Thomasa Hobbesa („Čovjek je čovjeku vuk“, op.a.).

S obzirom kako ne znam okolnosti slučaja, neću ga niti komentirati, no općenito gledajući, na odgoj djeteta jednaka prava imaju i otac i majka.

Činjenica spola u ovom slučaju ne igra nikakvu ulogu; presudna je jedino ljubav i sposobnost brige za dijete, na što se vrlo često zaboravlja. Spol je potreban samo da to isto dijete stvorimo i dovedemo na svijet; sve ostalo fiziku baca u drugi plan i postaje ovisno o onome kakvi smo zapravo.

Dakle, ne ulazeći u meritum sudske odluke vezane uz ovaj konkretni slučaj, jer mi nisu poznate, osvrnula bih se na općeniti jal i „leđoubadački“ stav koji žene nerijetko imaju jedna prema drugoj. Uz, naravno, mnogo časnih iznimki (da ne bi netko pomislio kako govorim da žene nisu sposobne jedna drugoj biti prijateljice). Naime, u mnogo se slučajeva dogodilo kako su se muškarci pokazali dosljednijima i odanijima prijateljstvu, nego li mi. Uzmimo primjer dva muškarca koji „mute“ sa istom ženom i dvije žene koje se „zakrve“ oko jednog frajera.

U prvom će si slučaju frajeri pružiti ruku uz neku od onih starih narodnih:

„neće nas jedna obična žena rastaviti“, „ima još riba u moru“, „rupa je rupa, pa makar i na tarabi“ (ta mi je naročito draga), dok će u ženskom srazu oko frajera, najdeblji kraj izvući upravo žensko prijateljstvo. Nikada neće biti kriv muškarac koji je prevario, nego žena s kojom je prijevara napravljena. Jer, on jadan nikako ne može biti kriv. Od dvije glave koje ima, siromah eto, niti s jednom nije jasno razmišljao. Jedna mu ionako služi samo za frizuru, a drugoj povjerava donošenje najvažnijih odluka o životu, pa ga njegova ženica puna praštanja lišava svake krivnje i odgovornosti i okreće se „onoj prevrtljivoj kuji od svoje prijateljice“, jer je ona jedina kriva.

Za prijevaru je, naime, uvijek potrebna samo žena. Točnije, dvije. Jedna s kojom se vara i druga koja je prevarena i koja vara samu sebe da joj se to više s tim muškarcem neće dogoditi jednom kad eliminira tu zlu prijateljicu iz svog života. Okrenuti se od oboje (u potpunosti jednako krivih) izgleda nije opcija. Jer većina nas jednostavno ne funkcionira tako. Sa zdravim razumom.

Slučaj broj dva.

Žene nezadovoljne vlastitim životom nerijetko će situaciju u kojoj druga žena nađe izlaz iz vlastitih problema doživjeti kao izvor frustracija. Hrabrost druge žene doživjet će kao poraz vlastite. Jer, kako drugačije objasniti slučaj u kojem žena pobjegne od zlostavljača, zvijeri koja je nekad nosila lice njezinog supruga,  a druga joj žena spočitne kako bježi od vlastite obitelji, od obveza s kojima se svaka časna žena mora biti sposobna nositi.

Dakako, obveza svake časne žene jest i ta da s vremena na vrijeme dozvoli mužu i „pater familiasu“ da, umjesto s metlom, pod pomete s njezinom glavom. Ili možda da joj prilijepi jednu iza uha, da ne zaboravi koliko časna žena mora biti. Sve sa djecom kao publikom. Jer časti se uči od malih nogu. No, žene koje pod svaku cijenu žele ostati časne na takav način, nerijetko nečasno izgube bitku. Za dostojanstvo, za život.

Zato žene, doista jest važno zvati se Eva. Biti žena u punom pogledu te riječi – nježna, ali lavica; samozatajna, ali strastvena; voljeti život, biti ponosna na svoja postignuća i na svoje odluke. Ne razmišljati o mišljenjima drugih, već imati svoje. I po njemu živjeti. Jer, nema opasnije žene od žene sa stavom.

Komentari

Neki baner